čini mi se da živimo povijest i da je ovo na žalost početak jednog kraja, jer klub su napustili navijači, a stmoglavljujemo se opet prema drugoj lizi iz koje teško da će ikada više biti povratka
čitam da je kupljen golman iz Banja Luke (znači da Liva odlazi), da je Krova jučer odradio zadnji trening, vjerojatno će i Gabrijel put Razgrada, kud koji mili moji... bit će konačno love, ali neće biti kupovina, nego će siću dobiti oni koji bi trebali prezimiti ovdje, tako da je teško da će Mudražija, Konopek i još neki drugi moći odrediti to sve na način da budu barem ravnopravni u utrci sa Istrom, Slavenom, Inkerom..
ako je u ovom gradu bitnije da Dinamo ima tri predstavnika u dvije lige, a da se od Ulica pjesnika napravi još jedan City One, onda naprijed... jasno mi je da više ne postoje klubovi gradova i da je priča o onom sastavu od Ivaniševića i Antolića do Močiboba i Smoleka davno prošlo vrijeme; nogometni romantičari postoje još samo u pričama nas, ljudi na kraju najboljih godina sa zapada koji donose hrpe starih novina da ne prehlade mjehure već iza listopada
znate što ću pamtiti kao jedan od najljepših trenutaka s tekmi ovih godina (osim, jasno, Krovinih golova Hajduku i Rijeci)? bilo je baš ovo doba godine u kolovozu 2013., na klupi je još sjedio Lokica bez Mede, tek smo počeli put po trnju druge lige, gostuje Cibalia i lagano gubimo, čuje se podrška gostima sa istoka, psuješ u sebi to da smo svi prefini i nikad u ovoj ulici nije bilo ni grama domaćinskog pritiska; na rubu zapada deset wazovaca povremeno nešto viče, a onda odjednom, sa dna tribine, krene Bes Abdurahimi u natikačama i bermudama sa mobom u ruci prema loži, preskače redove, mora proći po mome redu i ja mu se izmaknem u stranu da prođe, a dečko pristojno veli - "hvala"!
pazi, on, Bes, zvijezda momčadi protekle sezone, odlazi u Izrael ili Belgiju, pljušte ponude i transferi u somovima eura, sutra je subota i zadnji dan prijelaznog roka, Medo pjeva na mob iz lože, a Bes ima toliko pristojnosti, kućnog odgoja i reda da jednom luzeru u kariranoj šulji sa zabrinutim pogledom prema semaforu kao što sam ja veli "hvala" kad mu se izmakne na tribini... mislim pri tome i na Ulicu, ali vjerojtni na ovo društvo u cjelini...
eto, ljudi, to smo negdje izgubili, a povratka više nema... i zato ću s guštom popratiti kuda ćemo morati 23.9. u šesnaestini finala kupa da mi to bude jedno od zadnjih gostovanja...