Sorry na onom dinosauru od slike, evo sam ga maknuo.
Elem, čitam danas u SN da je legendarni spiker koji je u Ulici pjesnika još tamo od generacije Bakota-Čopor-Kovačić-Rukljač-Smolek - naprosto otišao. Veli čovjek, ne može to više gledati kada zna da pomoći nema.
Nije da se ne mogu s njime složiti. Ljubiša je tu par postova gore naveo da vidi svjetlo na kraju tunela nakon odlaska Medića (s čim bih volio da se mogu složiti, ali kako vrijeme prolazi, sve sam manje uvjeren u to; izgubit ćemo previše zdrave krvi da biitko mogao riješiti te metastaze), samo kad će Medić otići i koliko mu treba?
Stvarno ne znam treba li koji bolji argument o kvaliteti njegova rada od odlaska na utakmicu Zagreba.
Mislim da je jedini univerzalni jezik kojeg ljudski rok razumije jezik sile, ne nužno fizičke - moguće i kompulzivna sila; ekonomska prisila, gubitak zarade. Kada Medić više ne bude imao ništa osim gubitaka, otići će; prije neće sigurno,a nered koji će ostaviti iza sebe neće imati tko počistiti. Nadam se da je to usko vezano uz sudbinu jednog drugog zeme u gradonačelničkoj stolici. Nemam nikakvih iluzija da će biti bolje, jer me život naučio da nakon lošeg uglavnom dolazi gore; ali ako je nešto loše onda to treba čim prije mijenjati; jer inače to loše postaje očaj.
Ili, kako veli stara izreka - bolje gorak kraj, nego gorčina bez kraja, zar ne?