ma naravno, ne možemo si pomoći; da je sto Medića na klupi uvijek mi srce zaigra kad damo gol
čini mi se da sam u SN pročitao jutros da je lopta udarila u ruku Šulca a ne Juraka?
problem sa mnom je u tome što čim osvojimo taj bod, ja ne gledam više prema dnu i Imotskome (iako sam
negdje čitao da bi možda ove godine ispala samod dvojica jer nema tko ući) nego oduzimam koliko je tamo do Rudeša i Gorice odnosno mjesta za tuču sa Splitom oko prve lige; čak i da nam se dogodi neko nemoguće furiozno proljeće kao 2014 (a sada nema Krove, Livakovića, Bobana i drugih asova), kakvog bi to smisla imalo u ovoj konstelaciji... ništa, borba za svaki bod i očuvanje golog drugoligaškog statusa, čekanje što će biti sa izborima u Gradu i onda...???
vidjet ćemo već u srijedu protiv Rudeša što nam je značio ovaj bod...
nego, Ljubiša, iz davnih vremena, meni su u sjećanju kao simpatična ekipa ostali Romantičari s Karaburme (naravno, ne računajući Serpaka i par kostolomaca, ali tko se ne bi sjetio u naših Šišića ili Putanca), generacije umjetnika sličnih našim pjesnicima, vidim da se sada bore za opstanak u prvoj ligi, je li i njih polako zadesila ista sudbina kao i nas, imaju li i oni svog Medića, ili je njihova perspektiva ipak svjetlija; može li se iz njihove priče izvući kakva pouka?? pozdrav!!