Dečki, meni je to sve super, i navijanje, i protestiranje, i skandiranje... ali druga je stvar nogomet koji se igrao pred petnaest tisuća ljudi, kada su dedeki nosili ribičke stolce na istok da bi sjeli i naslonili se na žicu, a unuci su trčkarali oko njih... upravo zbog tog našeg grintavog mentaliteta u kojem nam nitko ne paše, a niš ne bi napravili i ne bi se šteli mešati, rođe napreduju... nema nam pomoći... to nas je dovelo u situaciju da ako ta, prosperitetna ekipa ne dobije izbore, možemo reći pa-pa i Zagrebu i Ciboni; jedino što u svojoj duši duboko moramo preispitati da li nam ovakvi Zagreb i Cibona uopće trebaju...
i ako dođemo do pozitivnog odgovora, to će biti jedino zato što primjerice ne možemo zaboraviti kako se jučer Draženovim domom zajednički orilo sa strane Funcuta "Dražen" a sa strane Smogovaca "Petrović"...
živimo u prošlosti, a Oni grabe sadašnjost; budućnosti - nema...