ovaj tekst je stvarno zaslužio da ga se kopira u cijelosti
"Prepoznao sam potencijal ove momčadi, može ona puno bolje od pretposljednjeg mjesta. Znate, ja sam u korak s nogometnom evolucijom, moramo spasiti naš Zagreb. Ne mogu dopustiti da se ovako kompromitira klub koji zaslužuje igrati u HNL-u- bila je to znana retorika novog trenera nogometnog kluba Zagreb Miroslava Ćire Blaževića, koji je prije nekoliko dana ponovno postao trener Zagreba.
Iako se toga uopće ne sjećam, prvi put sam na nogometnoj utakmici bio u lipnju 1973. godine. Na očevim ramenima sam svjedočio srazu Zagreba i Famosa iz Hrasnice koji su se pred 60 tisuća gledatelja borili za ulazak u u elitni rang jugoslavenskog nogometa. Iako je Dinamo uvijek bio broj jedan, Zagreb je bio 'mali braco' kojeg smo voljeli i uvijek željeli zaštiti. Imao je taj klub baš onaj pravi purgerski štih, jedan od zaštitnih znakova bio je 'Puškaš s Trešnjavke', slavni Dražan Jerković. Uvijek je Draža imao svoj stav, nesalomljivu kralježnicu. Nakon što je Dinamo za koji je tada igrao Jerković ovojio Kup Maršala Tita, Draža je podignuo pehar i rekao: - Ovaj trofej nosimo u naš hrvatski Zagreb!
Netko drugi bi vjerojatno upoznao ljepote Golog otoka, no legendarni kralj kaznenog prostora imao je kredibilitet. Uvijek je imao svoje ja, znao je cijeniti i poštivati i Dinamo i Zagreb, nesebično pružavši sve najbolje što zna kako bi ta dva zagrebačka kluba bila poštena. Dražan Jerković, zauvijek je prestao dolaziti u Kranjčevićevu upravo kada je 'čovjek po zadatku' Dražen Medić preuzeo klub.
Tog građevinskog poduzetnika, koji je mislio da lopta skače zbog toga što je u njoj žaba, nije zanimala povijest, tradicija. Promijenio je klupski grb, boju dresa, a metodama diktatora već godinama vodi klub. Smijenio je više trenera od Zdravka Mamića, u Kranjčevićevoj se od početka njegovog mandata nije skupilo ukupno ni 60 tisuća gledatelja, a rezultati koje klub postiže skromni su da skromniji ne mogu biti. Početkom godine je na grub način iz sobe izbacio nogometaša Celiščaka, a sud će tek dokazati je li bio i fizičkog nasrtaja. Često je napadao novinare, a u dugogodišnjem je sukobu sa svih dvanaest Bijelih Anđela koji vole klub. Vodi klub, a kada god ponestane novca - tu je Milan Bandić. Iako je riječ o nekoliko milijuna kuna, građane ovog grada ipak to 'žulja'.
Dobio je na upravljanje najljepši trening kamp u Hrvatskoj, kamp kakav nemaju mnogo veći i bogatiji europski klubovi, kamp u kojem sada trenira Hrvatska nogometna reprezentacija. No i taj se kamp gradio dva puta, radove su izvodile podobne građevinske tvrtke, a i sam Dražen Medić je bogatstvo stekao na građevinskim radovima u Zagrebu. Nije uz Bandića bilo teško dobiti posao. A 2006. godine Bandić i Medić su na trenersku kupu doveli Miroslava Ćiru Blaževića. I idila je trajala sve dok Ćiro, koji iznad svega voli 'melodiju' kako on sam naziva novac, usudio pitati Medića gdje to on troši novac poreznih obveznika. Ćiro je o tome pričao i kao zastupnik zagrebačke Gradske skupštine, a Milan Bandić je nekako uspio 'ugasiti Ćiru'. Sada znamo i kako, vratio je 'trenera svih trenera' u ulicu Pjesnika, Medić i Ćiro su se izljubili, kao što su to nedavno napravili Mamić i Štimac. Šteta će Ćiri biti nadoknađena', a svi trojica će i dalje se zabavljati i trošiti novac poreznih obveznika. I fućka se Ćiri za nogometnu evoluciju, njega zanima samo medijski publicitet i nadasve sigurna primanja.
- Novi pozdrav u svlačionici je Bandić, Bandić, Bandić - grmio je Ćiro nakon prvog treninga na svoje nogometaše, jasno im je dao do znjanja tko je čuvar sefa.
Ministar financija Slavko Linić, prije nekoliko dana najavio je da bi i ministri u Milanovićevoj vladi mogli raditi za minimalac. Svi su odmah skočili, neki bi i pristali, iako kažu to ne bi popravilo situaciju u zemlji. Isto tako niti Bandiću, Mediću niti Ćiri Blaževiću ne pada na pamet da rade za minimalac ili da se odreknu novca kojeg su zaradili dovoljno da bi taj novac mogao otići za socijalno najugroženije. Ne, taj film nećemo gledati, jer pohlepa, novac, moć jedino je što zanima Bandića, Medića i Blaževića.
Ne znam da li se Dražan Jerković 'okreće gore', ali siguran sam da se svima koji vole NK Zagreb, koji gaje simpatiju prema pjesnicima okreće želudac, ali tu dolje. Da, Zagreb, ti se itekak imaš sramit kaj. I bolje je dok ne dođu neki novi ljudi da se taj Zagreb skriva v megli toj.