https://telesport.telegram.hr/kolumne/na-suncu-i-sjeni/koliko-nogometa-je-previse/

Kraj natjecateljske sezone najveća je noćna mora za industriju koja svakog drugog ljeta nema Svjetskog prvenstva ni Eura, pa globalno tržišta na barem mjesec i pol dana ostaje bez nogometnog premium sadržaja. Ako ovih dana letimično šaltate sportske TV programe, vidjet ćete svakakav sadržaj kojim se u tom periodu puni program: od rukometa na pijesku i golf-turnira do repriza ovosezonskih utakmica; ne bi uopće bilo čudno kada bi se pokazalo da se upravo one i dalje najviše gledaju. Baš iz tog razloga industrija pokušava stvoriti što više sadržaja kako bi se stvorio dojam da je pauza između sezona, ta noćna mora svakog nogometnog fana koji čeznutljivo gleda reprize dok posta internetske memeove, sve kraća i kraća.

Sve dok posve ne nestane.

Kalendari su se počeli puniti turnirima koji su istovremeno sve češći i sve dulje traju.Pa su tako 2013. došli na ideju organizacije klupskog International Champions’ Cupa, ljetnog turnira koji je u osnovi mokri san svakog gledatelja sklonog ideji nogometne Superlige. Turnir počinje već u drugom tjednu srpnja, a od ove sezone 12 elitnih momčadi sjedaju u avione i kreću na put oko svijeta kako bi jurišale na naslov, igrajući utakmice u 16 gradova domaćina rasutih od Sjeverne Amerike i Europe pa sve do Dalekog istoka. Turnir je, dakako, emitiran diljem svijeta uz milijunsku gledanost te popriličan komercijalni interes, pa klubovi rado mijenjaju stari model trening-kampova za bezumno jurišanje po svijetu s umornim igračima koji se nisu stigli ni pošteno oporaviti od prethodne sezone.

Uživamo u igri bez razmišljanja o tome koliko naši prohtjevi zapravo negativno utječu na samu igru. A nogometaši su na kraju dana samo ljudi koji su glavni odgovorni zašto uopće volimo taj predivni sport. Jesmo zaista spremni zbog vlastitog užitka dopustiti da one navijačke parole o modernom nogometu kao ubojici postanu morbidna realnost?