moje prvo veliko natjecanje kojeg se dobro sjecam je SP 1982 u spanjolskoj. ono EP 1980 u italiji mi je nekako u magli - sjecam se kustravog erica geretsa.

A prvo veliko natjecanje je bilo SP u USA. Toga se onako u magli sjećam, tek prva upoznavanja s nogometom, vrlo sam malo znao, ali sam pratio. I danas pamtim utakmica Brazil-Nizozemska 3:2, tada sam definitivno zavolio nogomet.

Poslije sam do kraja prvenstva navijao za Brazil. Finale protiv Italije je bilo kasno, a morao sam i ranije spavat pa nisam gledao sve, možda prvih pola sata. Ali sjećam se da mi je stari odmah ujutro rekao da je dobio Brazil i bilo mi drago.

Prvo natjecanje koje sam ozbiljnije pratio je bilo EP u Engleskoj. S tog natjecanja pamtim većinu utakmica, čak i bolje nego s ovog zadnjeg, dok si manji sve to te više impresionira. Sjećam se kad je u četvrtfinalu Engleska-Španjolska Pierce zabio penal i jebao majku svima na stadionu jer su ga uvijek ogovarali (hrvatski Jerko Leko). Poslije te utakmice sam počeo navijat za Engleze i tugao kad su izgubili polufinale od Nijemaca koji su mi na tom natjecanju postali omraženi zbog krađe u četvrtfinalu.

Imam sliku negdje po starim albumima, ja u trenerci SP 1990. u Italiji. A 1988. sam godište.

valjda može ovo tu:

PUSTI, PUSTI MODU

Izaberite najljepšu frizuru Bundeslige

A nije da ga bundesligaški klubovi nisu htjeli - Trifon Ivanov

Njemački nogometaši oduvijek su se isticali osobitim stilom. Uostalom, augentalerka je postala kultna frizura, bila je sinonim za osobito lijepu fudbu. No, bilo je tu modnih krikova još!

Ne znamo da li i nove generacije poznaju tu strast, no skupljanje samoljepivih sličica u našem je djetinjstvu bio hobi koji je izazvao prvu pravu ovisnost. Bio je to i oblik društvenog života, ma nije bilo dana da se u parku nije sličkalo ili tapkalo. A tek kada se prisjetimo frustracija? Napokon izmoliš roditelje za paket sličica, a unutra samo duplići. Pa se ti snađi i popuni brazilsku reprezentaciju prije ostatka društva. No ono što tada, kao djeca, nismo primjećivali, bila je estetska vrijednost tih papirića. Srećom, na tu su nas dimenziju podsjetile kolege iz Bilda, koje su izabrale 15 najljepših bundesligaških frizura iz osamdesetih i devedesetih godina. Istina, nije nam baš jasno kako su uspjele previdjeti čovjeka savršene fudbe Klausa Augenthalera, no priznajemo da je i bez njega ponuda bogata. Eh, da je još Trifon Ivanov svojedobno htio iz Beča u Njemačku, već bismo znali pobjednika ankete. Koji je igrač najviše stradao od ruke svog stiliste?            Andreas Brehme Oliver Kahn Andres Müller Dietmar Beiersdorfer Herbert Heidenreich Marek Lesniak Mike Werner Michael Sternkopf Norbert Dronia Rudi Völler Ewald Lienen Wolfgang Rolff Falko Götz Jörg Schmadtke Lothar Woelk

Net.hr

29.09.2008.

Evo našao sam onaj Pearceov penal koji sam spominjao. Zbilja za antologiju.
http://www.youtube.com/watch?v=E0OCRrvMBpA

ove zurke su genijalne...a ovog pearcea treba na promatranje jer ovakvi izrazi lica nisu normalni.

E, nekad su se pobeđivali timovi iz Francuske, Holandije, Danske, Belgije, pa i Nemačke, Italije, ... A sada su nam i Mađari i Kiprani "tradicionalno neugodni rivali"!