Mozda mi netko moze objasniti jednu stvar, koja mi je vec duze pala u oci.

Naime, vidim da je reprezentacija Yu u 50-im godinama bila uglavnom Hrvatska repka, jer su glavni igraci svi redom bili iz Hrvatske (Beara, Crnkovic, Horvat, Cajkovski, Vukas, Bobek, Zebec) u ondasjnje vrijeme svjetske klase, olimpijski pobjednici itd. Na SP 1954 su doduse izgubili od Njemaca u 1/4 finalu 0:2, ali sam doznao od jednog covjeka, koji je tekmu gledao u zivo da je to bila utakmica na jedan gol - na Njemacki i da su Njemci presli dva puta centar i postigli svoje golove (prvi je bio autogol), sve ostalo vrijeme su se zatvorili u bunker i branili.

Znaci, ta "nasa" repka je bila vrlo konkurentna na najvisoj razini.

Znamo da smo u 90-im takodjer imali veliku generaciju, sto je kulminiralo dobro poznatim uspjehom na SP98.

O 2018 ne treba puno trositi rijeci, jos je sve frisko. S time, da smo vec 2006 i najkasnije 2008 imali odlicnu momcad, koja je (pogotovo ma EP08) trebala igrati barem 1/2 finale.

Medjutim, pitam se, sto se to dogodilo u 60-im, 70-im i 80-tim godinama?

Ne vidim puno nasih igraca u reprezentaciji bivse Yu tog razdoblja, tu i tamo po koji a "uspjesi" te reprezentacije su bili vrlo skromni, izuzev 1962. SP su igrali svega 2 puta i to 1974 i 1982 gdje su imali samo dvije pobjede (slabasni Zaire i Honduras), sve ostalo pusiona.

Sto se to desavalo Hrvatskim nogometom u tih 30 godina? Ako usporedimo sa velikom repkom iz 50-ih pa onom iz 90-ih i sadasnjom zadnjih 10 godina, jedna velika 30 godisnja rupa. Kao da se radi o nekom 30 godisnjem snu trnoruzice.

ništa se nije specijalno dešavalo s hrvatskim nogometom. Imao si Dinamove šezdesete i Hajdukove sedamdesete. Rijeka je osvojila dva kupa krajem sedamdesetih i skoro postala prvak tamo negdje sredinom osamdesetih, a Osijek je ušao u ligu i igrao redovito osamdesetih. Osamdesetih su i Dinamo i Hajduk tu negdje pri vrhu, Dinamov naslov '82.

standardna 4 prvoligaška kluba osamdesetih. Srbija je bila duplo veća i ajmo reći utjecajnija i imala je sigurne samo Zvezdu i Partizan u prvoj ligi. Svi ostali srpski klubovi bi ulazili u ligu, ispadali, vraćali se...

jugoslavenska reprezentacija je uvijek, ali baš uvijek bila igračka klanova, menađera i republičkih ključeva. Slabi u glavi i skloni podjelama i svađama na najmanju sitnicu. Gledao sam dokumentarac o tim momčadima na SP '74 i '82 i oni su se posvađali tko će nosit kopačke Adidas, a tko Puma i kome Puma daje 200 dolara više, a kome Adidas, kako će se dijelit premije itd.

problem sigurno nije bio u trenerima. Zebec, Ivić, Boškov su svi trenirali vani u uglednim klubovima. Miljanić nakon tog neuspješnog SP' 74 ide u Real. To su relacije kao da Manchester Utd. danas dovede kao trenera nekog Kineza iz kineske lige. Zebec iz Dinama sjeda na klupu Bayerna. Boškov ide u Feyenoord. Ivić iz Hajduka ide na klupu Ajaxa, svježeg trostrukog prvaka Europe. Danas nezamislive stvari

Da, ali kad usporedis imena (1954:Vukas-Bobek-Zebec) ili (1998:Boban-Suker-Prosinecki) ili (2018:Modric-Rakitic-Mandzukic) sve svjestske klase svog vremena, takvih igraca nije bilo 1960-1990, barem ne na reprezentativnom nivou.

bronca '98 je došla na nacionalnom zanosu

srebro '18 je posljedica stvarno kvalitetne ekipe

ovi iz '54 to je još poluamaterski nogomet

ovi u godinama između su bili posvađani zbog novaca

zaboravilo se EP 1968, kad je Jugoslavija izgubila trofej tek u ponovljenoj utakmici finala. Tukli su svježe svjetske prvake Engleze u polufinalu i u finalu vodili protiv Talijana do 80. minute

Ako se ne varam, Europska prvenstva 60-ih su bila mini turniri cetiri ekipe ili tako nesto. Zar nije prvi seriozni turnir bio tek 1980 sa dvije grupe po 4?

svejedno se trebalo tamo kvalificirati i računaju se kao punopravna natjecanja. I prva tri SP su bili nokaut turniri, a četvrto se igralo s 13 momčadi

Yu 1968 u finalu protiv Italije:

ako misliš samo na hrvatske igrače, bilo ih je: Skoblar, pola Hajduka je igralo u reprezentaciji sedamdesetih, Zajec je bio kapetan dugi niz godina, Kranjčar, Slišković, Ivković, Gudelj, Mlinarić - sve sjajni igrači, ali koji su morali do 28. godine igrati u zemlji