ante33 je napisao/la:
Kao djelomični svjedok tog vremena,Yu liga je bila jaka,36 kola iscrpljujuća putovanja,domaćinski tereni,puni stadioni i osim velike četvorke bilo je tu tradicionalno jakih klubova Željo,Sarajevo,Velež,Vardar,Olimpija i to je neusporedivo sa ovom ligom i po kvaliteti i po posjeti.
I danas bi to bila respektabilna liga u kvalitativnom smislu
Vidi cijeli citat
Realno, uspoređuje se neusporedivo. Kao prvo to je bila liga države sa preko 20 milijuna ljudi, odmah je igrači potencijal veći, gledateljski pogotovo. Nije isto kada vam prvoligaš iz Beograda, Sarajeva, Zagreba ili iz grada sa 50 000 ljudi, (uzmi npr da 10 % ljudi ide na utakmicu, u jednom slučaju je to 50 000 gledatelja, u drugom 5 000).
Naravno da je bila konkurentnija, jer si imao više klubova iz veći gradova, jednostavno da pridodaš današnjem HNL još 6 klubova npr iz Beograda, Sarajeva, Mostara. Uz to sve velike firme su imale obavezu finacirati klubove, plus vojska, policija i ostalo. Stajale su televizije, radio, sva logistika
Još da se vratim na gledatelje, osim što se radilo o državi sa 20 milijuna ljudi (klubovi iz gradova od 200 000 do preko milijun ljudi), utakmice vikednom su bile sve što su mogli vidjeti od sporta, nije tada bilo 5 Arena, 5 Sportklubova, eurosport i niz streaminga. Ako si htio pogledati utakmicu morao si otići na stadion i to si imao priliku svaki drugi vikend kad se igra domaća utakmica, ako si jednu propustio, prođe mjesec dok pogledaš tekmu (osim ako nisi išao na gostovanja). Išao si pogledati idole o kojima su pisale sportske novine, bez interenta, foruma i sl.
Igrački, samim tim što su igrači tu ostajali do 28 godine moralo se dobiti na kvaliteti. Zamisli da su u Dinamu igrali do 28 zajedno Modrić, Mandžukić, Lovren a već im dolazi Kovačić i svi ostali, mislim da bi imali i u Europi što za reći, puno više nego klubovi iz Yu lige.
Sve u svemu, radilo se o konkurentnoj ligi zbog sve gore navedenog, koje se stariji s nostalgijom sjećaju (ko što se neki sjećaju 98, neki će se sjećati 2018), ali i ligi ni klubovima ni u pola jakoj kako neki misle, što se najbolje vidi po rezultatima u Europi, kao i reprezentacije, kojih i nije bilo baš. Bilo je nekih manjih (pogodi se generacija, i neke okolnosti), što je danas teže ostvariti jer najveći klubovi i lige iz bogatih država imaju neusporedivo veće finacijske mogućnosti.
Kažem, zamislite da je jedna generacija morala ostati u Dinamu do 28 godine, da najveće firme moraju sponzorirati, pa potrefio bih se kakav uspjeh u Europi.
