Vujović nikom nije bio jasan. Voljeli su ga samo treneri

igrao i ispred Savićevića i ispred Pančeva

pazi Safeta:

On 5 February 2010, France Football chose Sušić as the best player in the history of Paris Saint-Germain, ahead of players such as Augustine Okocha, Carlos Bianchi, Mustapha Dahleb, Ronaldinho, George Weah, Joël Bats, Raí and Luis Fernández.

kako nogomet zbližava ljude

opet sam imao traumatsko iskustvo jer sam morao otić na šišanje. Odem jučer se naručit (jer ovdje nema šišanja ako se ne naručiš unaprijed) i tamo neki tip mojih godina, po dvije rečenice koje smo prozborili čujem da je stranac

dođem danas, odradimo formalnosti oko procijepa mojih želja i realne mogućnosti moje frizure a la John Hartson i pitam ja njega otkud je - ispade Francuz. Otkud sam ja i nakon "o la la" i razmjene Dijon - Zagreb, Croatie belle et touristique, treća rečenica mu je bila "coupe de monde" na što sam mu uzvratio da Francuska nikad ne bi bila prvak da nema Hrvatske. U znak pomirenja sam mu predložio da prijeđemo na francuski jer mu češki baš i ne ide, tako da je ostatak razgovora morao slušat moj marokanski francuski a la Dracula

i tako nakon Modrića i Rakitića se vratimo na Šukera i Prosinečkog i odjednom tip kaže kako je devedesetih nekoliko godina igrao za juniore Auxerrea  ... kao dinamovcu mi svako spominjanje tog kluba izaziva manji moždani udar, stoga sam pokušao prebacit temu, ali on udri o Auxerreu i kako mu je Cantona poklonio svoj dres, kako je trenirao s Guyem Rouxom, kako se znao sa svim igračima, kako mu je Pires inače jako dobar frend i kako je u odrasloj karijeri igrao za Gueugnon u trećoj ligi jer nije bio dovoljno dobar za Auxerre, u trećoj ligi je amaterizam i onda je morao upisat neki zanat i ode tako u frizere

i kako je najbolji igrač svih vremena tog kluba neki Đorđeski. Fantastična desetka, špilmaher, najbolja tehnika ikad. Gueugnon je onda bio radnička ekipa fizikalaca, tako da je Makedonac među njima stršao kao punč među govnima, ali kakav igrač, kakav igrač, ponavlja Francuz cijelo vrijeme. Nije znao beknut francuski, nije znao trčat, ali kakva noga, kakva tehnika, mon dieu. Sad dođem doma i vidim da je za njih igrao Georgijevski iz Vardara. To je taj

i onda ga pitam da li se sjeća još jugoslavenskih igrača iz tog vremena i on krene stalno ponavljat Sousique, Sousique, Sousique ovo, Sousique ono... u jednom trenutku se odmakne od frizerske stolice i pokaže mi kako je Sousique u finalu nekog kupa napravio neku fintu koju nitko od Francuza nikad prije nije vidio. I onda mi sijevne - misli na Safeta Sušića. Da, da, to je on. Sjeća se i Vahida i Baždarevića i Hadžibegića. Zlaquau Vouyovique je bio sjajan igrač, sjeća se i njega, fenomenale. Lik nogometna enciklopedija

i danas frizer u Pragu

Nisu uspijeli. Chile jest i to dvaput, protiv po nekima najboljeg svih vremena.