Seattle
To je bilo 1989 i Velez je igrao u finalu protiv Partizana (izgubio 6:1) a Partizan je dobio Macvu. Prva utakmica zavrsila 0:0 u Mostaru a u Prijedoru Velez vodio 1:0 (cini mi se Glavovic dao gol) da bi Rudar izjednacio u zadnjoj minuti. U kupu bivse drzave, nije vrijedilo pravilo gola u gostima pa se odmah pristupilo izvodjenju penala i Velez je dobio na penale. Rudar je iz Ljubije ali je igrao svoje tekme u Prijedoru. Velez - Dinamo finale je bilo 1986 a tad je Dinamo dobio C. Zvezdu u polufinalu u Zagrebu (ne sjecam se tacno, mislim 3:0) a Velez OFK-a (isto mislim 3:0). 1987 je Hajduk osvojio kup nakon legendarnih penala protiv Rijeke (Rijeka je izjednacila pri kraju ali ne znam da li je bilo 1:1 ili 2:2).
[/QUOTE je napisao/la:
I ovdje ima gomila netočniosti...
Idemo kronološki...
1986. Dinamo je dobio Zvezdu u polufinalu 4-0, strijelci su buili 3M+Komočar (Mlinaric, Matic, Munjakovic, Komocar), totalna razvaljotka, totalna ludnica u maksimiru, pola mog razreda iz osnovnjaka pobjeglo je na tekmu, i onda sam ja nakon tekme pred svima kao neka faca rekao da cu otici na finale u Beograd. Nije mi taj put bas ostao u ugodnoj uspomeni. Velez je istovremeno dobio OFK Beograd u drugoj utakmici polufinala mislim 3-0 ili isto 4-0. Prethodno su u cetvrtfinalu Diinamo i velez prosli na 11-erce. Velez na JNA protiv Partizana, a Dinamo u Nisu.
1987. u finalu su igrali Hajduk i Rijeka, i tada je to bila najveca kradja u povijesti finala kupa ex YU u reziji Zorana Petrovica, koji je tada vrijedio za najboljeg suca ex YU (stalno je sudio medjunarodne utakmice). Prvo je prekrsaj nad Asanovicem, koji se dogodio 2 metra izvan 16-erca ugurao u 16-erac i na bijelu tocku iz koje je Hajduk poveo 1-0. Ondda je 13 minuta prije kraja previdio cisti 11-erac za Rijeku nakon prekrsaja Miljusa nad Vujcicem . 8 minuta prije kraja Radmanovic iz labina je jebenim lobom savladao Pudara za 1-1. U Produzetku je Petrovic nastavio svoj show i ponistio cisti gol Matrljana poradi navodnog prekrsaja. Hajduk je dobio nakon 11-ereca 9-8, s tim da je Rijeka u dva navrata promasila 11-erac kojim bi uzela kup.
A najvise me cudi Seattle netocni podaci o polufinalu Kupa 1989 Velez-Rudar Ljubija.
Kao prvo prvi ogled u Mostaru zavrsio je 1-0 za Velez, a drugi u Prijedoru 1-0 za Rudar, mislim da je strijelac gola za Rudar bio Mušić koji je iste godine skupa s Drljačom iz Prijedora prešao u Osijek. Na 11-erce Velez je dobio.
Što se tiče pravila gola u gostima.
Do sezone 85/86 igralo se u jugokupu samo jedna utakmica do finala. U finalu takodjer jedna, a ako je jedna momcad bila iz Beograda, igrale su se dvije utakmice finala kupa, druga obavezno u Beogradu. U finalima nije vrijedjelo pravilo gola u gostima.
Sezona 86/87 i 87/88 od osmine finala igraju se dvije utakmice (u sesnaestini ostaje jedna), ali ne vrijedi pravilo gola u gostima. Uvodi se pravilo, bez obzira tko igrao u finalu igra se samo jedna utakmica zavrsnice i to na stadionu JNA u Beogradu.
Od sezone 88/89 uvodi se pravilo gola u gostima, a pravilnik o finalu ostaje isti, jedna utakmica stadion JNA. Ta pravila vrijede do raspada YU.
A sto se tice sezone 88/89, Rudar iz Ljubije tada kao polufinalist kupa nije bio drugoligas (kako je netko napomenuo), vec trećeligas (tadasnja medjurepublicka liga zapad). To pamtim po NK Zagrebu i njegovim kvalifikacijama za II ligu. 1988. oformila se jednistvena II liga i 4 medjurepublicke i Zagreb (kao pobjednik hrvatske lige) je izgubio u kvalicijama za istu od Bačke (pobjednika vojvodjanske lige). Ulazila su 4 kluba od osam pobjednika republickih i pokrajinskih liga je razigravalo za 4 mjesta. U Backoj palanci bilo je 1-0 za Backu (strijelac je bio Tesic, koji je kasnije presao u Olimpiju),a u Kranjcevicevoj je bilo 0-0. Sljedece godine 88/89 Zagreb je jurisao na prvo mjesto medjurepublicke lige, bio je jak, ali je Rudar, tada polufinalist i zamalo finalist YU kupa bio bolji i s nekakvih 90% bodova usao u jedinstvenu drugu ligu ljeta 1989. Kad sam vec spomenuo stvaranje te jedinstvene II lige u ljeto 1988., treba napomenuti jos jedan kuriozitet iz tog doba.
Borac iz Banja Luke je u svibnju 1988 kao clan II lige zapad, osvojio YU kup, dobivsi Zvezdu u finalu 1-0 na stadionu JNA, strijelac je bio Lupic. (finale se pamti i po promasenom 11--ercu Piksija Stojkovica, naime minijatura si je umislila da je Panenka) Tada su se dvije YU lige rasformiravale u jednu jedisntvenu, i trebalo je biti medju prvih 8 da bi se u nju uslo. Borac je dobio YU kup, ali je u prvenstvu bio 10, 11. par kola prije kraja, prijetilo je da pobjednik kupa ispadne u III, medjurepubličku ligu. I onda je nastupila kuhinja, Borac je na silu spašen u par zadnjih kola, a poradi svega odstupio je trener Husnija Fazlić, a ane mjegovo mjesto došao Josip Kuže. Ipak nas je drugoligas ,a ne treceligas zastupa u Kupu kupova, i to se dobro drzao protiv ukrajinskog, tada sovjketskog Metalista iz Harkova (na cijem stadionu je Hrvatska igrala prije par tjedana).
Danasnji kockar je iduce sezone, ljeto 1989, nakon pucanja 11-eraca za bod (Miljanicevo pravilo) u posljednjem kolu s Proleterom (pucalo se za ulaz u prvu ligu, ili Borac ili Proleter, oboren rekord stadiona u Banja Luci oko 28 000 ljudi) Borac uveo u prvu ligu (prva je bila Olimpija).
Eto malo podataka, ispravki, mozda bi trebale ici na nostalgiju, ali nek stoje i ovdje....
[uredio KarloRatkaj - 23. listopada 2008. u 09:41]