Ovo je ono na kaj sam naišao

"Razdoblje trajanja ugovora je određeno na 30 godina, a u tom razdoblju se Grad Split obavezao plaćati 407.960,05 eura mjesečno, uz određene korektivne elemente, odnosno usklađenje iznosa za inflaciju i promjenu tržišne kamatne stope.

Originalno je tako Grad Split trebao plaćati 4.9 milijuna eura godišnje, što bi ukupno nakon 30 godina iznosilo 147 milijuna eura. Pola iznosa zakupnine subvencionira država. Troškovi same izgradnje, održavanja i upravljanja su bili odgovornost privatnog partnera."

Samo tu se može dovesti do apsurda, tako se može za svakog spozora, što je veći klub to je slikovitije, je li svi koji plaćaju (proslijeđuju svoj novac) za proizvod sponzora navijaju za klub koji sponzorira? I na kraju dođeš do toga da više love ubace navijači ljutitih rivala, a nitko ih ne pita. Još prije dvadesetak godina je meni palo na pamet bojkot, baš ovakav kakav se odvija u HR, čini mi se da su Dalmatinci dizali glas da NK Croatiu (današnji Dinamo) sponzoriraju firme kojoj moraju proračun puniti navijači drugih klubova. Po meni itekako logično pitanje.

Gle nisam se ja bunio na Pelješki most koji 99% Hrvata nikad neće vidjeti, a gradio se državnim novcem. Nek se gradi, bolje da ima nego da nema. Nek i susjed ima kravu. 

Bilo je zamišljeno kako grad i država imaju obvezu plaćanja najma firmi TPN u trajanju od 30 godina, kao javno privatno partnerstvo. TPN je imao obvezu izgradnje poslovnog dijela kao dio dvorane, a uključivo i gradnju nebodera, oko 20 katova. Taj dio nikada nije završen, pa je slika armatura prema tom neizgrađenom dijelu često u medijima. TPN je otišao u stečaj, a obveza plaćanja najma je prestala nakon kratkog vremena.

Ne postoji apsolutna pravda u trošenju državnog novca, a ovo je samo moja perspektiva. Poštujem da netko ima i drugačiju perspektivu,a i razumijem.