Naiđoh ujutro na radijsku emisiju Športski vremeplov (Hrvatski radio), u kojoj je bila snimka razgovora reportera L. Magdića s Mirkom Novoselom, vjerojatno jedan od posljednjih Noviselovih intervjua koji je dao prije nego se teško razbolio i umro. Ma nebitno. Tema je bila Cibona i NK Croatia/ Dinamo i baš me nekako dirnulo kada se veliki gospodin Novosel dotaknuo teme obnove maksimirskog stadiona 1998-2000. za koji je on bio glavni operativac. S kolikim je zanosom prepričavao tu priču i s kolikim žaljenjem na kraju mu je ostala gorčina i tuga u glasu zbog nedovršenog projekta. Toliko je zapravo malo trebalo da Grad Zagreb i NK Croatia/ Dinamo dobiju jedan pravi reprezentativan stadion kakav je Zagreb oduvijek zaslužio. Taj projekt bi ostvario puni uspjeh, dovršetak same izgradnje koja je uključivala svega nekoliko tjedana radova koji bi obuhvaćali kopanje, snižavanje razine terena i spajanje svih tribina u jednu cjelinu. Nevjerojatno kako zbog gluposti političara onog vremena nakon 2000. i nekih "osvetničkih planova", danas nemamo pravi stadion.
Ove s novim lopatama i "temeljima kamencima" groteskno je samo po sebi. Mislim da smo sve dalje od obnove i izgradnje bilo kakvog suvislog stadiona, jedino osječka Opus Arena i Poljud (koji vapi za obnovom) imaju smisla.