Zanimljivo kako se odlazak u penziju poklapa s istekom tv prava na HNL koji ima njegova firma. Bilo bi zgodno znati kako je uspio doći do tog ugovora i da li mu je u tome pomogao onaj koji mu je javno jebao mater. 

Kako ja to shvacam, komentator bi trebao biti neutralan, a Blazicko to nikad nije bio. Ajde kad igra neki nas klub, ali on je javno navijao za "Engleze", cak i u F1 je forsirao tu neku svoju opsesiju njima. Krajem 90ih mesario je hrvatski jezik odbijajuci deklinaciju prezimena igraca, pa je "lopta stigla do Erica Cantona", "centarsut na glavu Alana Shearer" 🤨 Sjecam se da je to bio prvi put kad sam pomislio da je tip kreten.

Nisam ga dugo gledao (dok mi A1 nije silom maknuo Sportklub i dao Arenu), pa sam tek nedavno svjedocio njegovoj zaljubljenosti u gazdu iz Medugorja. Usto je islo i pljuvanje u eteru po aktualnoj gradskoj vlasti zbog stadiona, ne znam je li takav bio prema prethodnoj, pretpostavljam da je tad bio tih? U svakom slucaju, nakon toga bi muteao cijelu utakmicu ako bi on komentirao, ljigavac kojeg sto prije zaboravimo, to bolje.

Jedan fantastičan mađarski igrač, talentiraniji i od Puskasa (neusporedivo talentiraniji), Andras Töröcsik (č. se: andraš töröčik, 1955-):

Nogometaš Ujpešta (i Montpelliera), bio je pravi virtuoz sa loptom, ali na žalost i alkoholičar. Do danas ikon Ujpešta i mađarskih navijača, i danas pojam u Mađarskoj. Fantastične utakmice od 1974. do 1985., golovi, legendarni driblinzi, ali nažalost i skandali (prometne nesreče zbog alkohola, nesportski život, noćni lokali itd.).

Töröcsik (rezime njegove karijere):

Töröcsik 2009. (54 god.):

A na žalost njegov današnji život:

(nakon moždanog udara (2012.), praktički živi mrtvac)

Töröcsik (62 god., 2017.):

Za moju generaciju najbolji mađarski nogometaš ikada.

Pjesma o Töröcsiku, video i slike o njegovoj karijeri:

György Beszt

nikad čuo za Torocsika. Hvala za priču 👍

Jedna anegdota o njemu:

1985., Budimpešta, Népstadion, dvostruki derbi u mađarskom prvenstvu pred 30.000 gledatelja. Na utakmicu dolaze posmatrači Montpelliera gledati Töröcsika. Töröcsik (tada već ima 30 god.) igra katastrofalno, totalno nula, na kraju utakmice dobiva i crvenu kartu.

Nakon utakmice mađarski novinari pitaju vlasnika Montpelliera:

- Pretpostavljamo da neće pokupiti Töröcsika.

Vlasnik Montpelliera: Pokupit ćemo ga!

Novinari: Zašto???

Vlasnik Montpelliera: Vidite! Da, Töröcsik je igrao slabo, ali… Kad je on dobio crvenu kartu, 30.000 gledatelja se dignulo na noge pogledati kako on ide u svlačionicu. Tada sam shvatao da je koliko on veliki nogometaš.

Jedna anegdota i za tebe:

Čehoslovačka - Mađarska: 4-1 (3. prosinca 1969., Marseille), Play-Off za SP 1970. Praktički prvo SP bez Mađarske nakon kvalifikacija.

Prava tragedija za Mađarsku, ne samo rezultat, nego i slika igre. Pravi šok. Tada smo shvatili da naš stil igre već nije konkurentan sa Europom. Nakon ove utakmice krenuli smo u ozbiljne reforme (poboljšanje fizičkih sposobnosti, Cooper testovi itd.).

Legendarni mađarski branič Kalman Meszöly nakon utakmice: Naše vrijeme je prošlo (u nogometu).

Mađarski komentator György Szepesi (mađarski Židov, pravi legenda, 12. član zlatne momčadi/lake konjice): Napadaju Čehoslovaci, napadaju Čehoslovaci! (danas ova rečenica je dio mađarske povijesti)

Dakle, fizički nogomet se pojavio u Europi krajem 1970-ih godina, ali ne i u Mađarskoj. Zato kažemo mi Mađari da je godina 1969. prekretnica u povijesti mađarskog nogometa. Nakon 1969. je krenula negativna propaganda protiv nogometa (koja traje do današnjih dana, barem u lijevo-liberalnim medijima). Rezultat je katastrofalan, većinu Mađara ne zanima nogomet.

zanimljivo, ista stvar se dogodila Argentincima nakon utakmice s Čehoslovačkom 1958

Argentina se uvijek smatrala nogometnom velesilom, ali su zapravo do 1930-tih do 1950-tih bili potpuno izolirani od svijeta. Igrali su svoju ligu, tu i tamo Copa America, nešto sitno prijateljske, ali su bojkotirali SP zato jer su im Talijani krali igrače i zato jer tamo nema ničeg zanimljivog 😄

živjeli su u uvjerenju da su nedodirljiva nogometna velesila, pa im je igra degradirala u driblinge, pete, škarice, ništa trčanje, ništa fauli - u totalnu nogometnu estetiku, poznatu pod nazivom La Nuestra - naš nogomet. Ostatak svijeta je počeo igrati brz, fizički nogomet

i tako su se Argentinci pojavili na SP 1958, prvom nakon 24 godine, bahato uvjereni da će osvojit naslov bez problema. Prvu su izgubili od Njemačke, ali ovi su bili aktualni prvaci svijeta pa ajde. Drugu su dobili S.Irce i onda je došla odlučujuća protiv Čehoslovačke

i tamo su izgubili 6:1

Čehoslovaci su im se ismijavali jer su se na terenu pojavili nekakvi debeljuškasti tipovi koji nisu mogli trčati, koji su samo driblali protivnika, nisu znali što je presing, kontranapad, ekipna obrana, faul

nastup je naravno ocijenjen kao totalna katastrofa u Argentini i to toliko da su prešli u drugu krajnost - ekstremno fizički, prljav i prgav negativni i defanzivni nogomet, po kojem je Argentina postala zloglasna u sljedećem desetljećima. SP 1978 koji su osvojili s finim estetski prihvatljivim nogometom, ali ta tradicija negativnog nogometa je zapravo ostala sve do danas. Sve zbog traume s Čehoslovacima 😀

ima li to veze s tim da se režim vezao uz uspjehe nogometaša, pa je otpor nogometu postala nekakva vrsta otpora režimu?

Gusztav Sebes je za Laku konjicu govorio da igraju socijalistički nogomet, bio je zamjenik ministra sporta u komunističkoj vladi. Tajna policija je preuzela MTK gdje je Bukovi počeo igrat 4-2-4 s Hidegkutijem kao lažnom devetkom, a vojska Kispest = Honved, pa su igrači dobili poziv za služenje vojnog roka i tako završili u Honvedu. Najjači klubovi su postali perjanice režima i sredstvo propagande

bilo je neugodno kada su igrači emigrirali nakon 1956, ali brzo je stvorena nova generacija, pa se režim mogao i dalje kititi s nogometom