da ako mislis da su suker, mamic i ekipa hrvatska reprezentacija, a ne oni igraci koji se ponosno odazovu svakom okupljanju (pa i oni koji eto su na ratnoj nozi s mamicem) i u velikoj vecini slucajeva stvarno daju sve od sebe.... 

a koliko god mi njih nekad pljuvali da ne daju sve od sebe... cinjenica je da se 99% njih uvijek odazove i spremno je igrati. a 80% njih je ipak se lovom osiguralo za cijeli zivot (pa i 2-3 zivota) da im motiv sigurno nisu neki bonusi koje dobiju igrajuci za reprezentaciju.

Nema tu razloga kretat u bojkot, problem je na višoj razini. Da objasnim... Navijač sam Hajduka, a kako sam Hrvat navijam (tj. navijao sam) i za svoju reprezentaciju. To šta sam iz Splita nije utjecalo na to što sam poslije posta navijač Hajduka. U Hajduku sam prepoznao svoju obitelj, prijatelje, dio sebe, povijest koja fascinira - a zapravo najmanje fascinira trofejima. Hajduk je u meni i u Hajduku sam ja. Oko stvari ka šta su klub, reprezentacija, obitelj, prijatelji... ključni faktor su osjećaji. Kod kluba i reprezentacije najvažniji je osjećaj pripadnosti.

Mene danas nije briga za reprezentaciju. Izgubli - dobili, sasvim mi je svejedno, a nikad neću znat točan datum kad se to desilo, to da me nije briga jer - datuma i nema. Nije to sklopka pomoću koje kontroliram sebe. Ravnodušnost je puno gora od bojkota jer jednom se možda i zateknem na stadionu dok na terenu budu trčali reprezentativci Hrvatske, pogledam praktički svaku utakmicu, ali mene više nije briga. To me užasava jer je domovina svetinja, odma nakon vjere i obitelji. Zapravo domovina (i reprezentacija i sve što ide uz taj pojam) je obitelji. 

I ne, nije istina da se onda ovako možeš odnosit i prema državi ako ne voliš vladu jer vladu možeš prominit svako 4 godine. Nekakva demokracija postoji. Nešto si ti u tome svemu. Ovi debili su zarobili hrvatski nogomet i nemaju ga namjeru pustit, takvim načinom su u meni ubili reprezentaciju. I tribat će joj jednog dana lipa reanimacija da bi ponovo u meni oživila.

meni je prioritet taj osjecaj na tribini kada igra repka, od malih nogu kada me je stari vodio, kada svi pjevaju do sada uvijek isti osjecaj. trnci, ponos i pokoja suza na kadrove punih stadiona, i nekako jos jace kada smo igrali vani, pogotovo u austriji na euru.
nadam se da cu sa svojim malim sinom za koju godinu isto prozivljavati sto je stari samnom.

sto se tice igraca, vec par knjiga je izaslo gdje bivsi suigraca nasih reprezentativaca pisu o tome kako hrvati svaki puta kada igraju reprezentacije budu jako veseli, motivirani i jedva cekaju da odu na okupljanje. zadnja je mislim bila od kinga iz tottenhama gdje se opet nasi spominju. njima to nije jasno da se toliko moze zivit za repku. ja se nadam da ce se to prenijet na ostale generacija igraca. i mislim da to ovisi i od publike.
jebiga nije idelano zbog ovih govnara, ali mislim da imamo bar trenutno izbornika koji nema utjecaj sa strane, i koji ce bar probati dat sve od sebe da se gine na terenu.
moje misljenje je da jos uvijek ima vise pozitivnih stvari nego losih. i odgrizao bi si jaja da negledam mozda i najboljeg hrvatskog igraca ikada(vrijeme ce pokazati) i jednog od najvecih talenata koje je hrvatska ikada imala(da izdvojim samo dvojicu). drago mi je sto sam gledao simunica, prsu, i generaciju 98, i drago ce mi biti gledati ove decke koji tek dolaze. pa makar i onaj govnar suker bio predsjednik jos 150 godina. tribina me vuce, te kockice i na svaki par metara drugi naglasak su nesto nevjerovatno za mene. 
nemogu nikome reci da je glupost ne ici na repku. svatko mora staviti na vagu dali za njega osobno ima vise pozitivnih ili negativnih stvari. ja nisam gledao repku pod stimcem jer sam se trebao mjenjati za smjene svaki puta, ili otkazati neke poslove. cisto tako ispalo, ali ipak je on bio razlog zbog cega se nisam mjenjao(da se nisam morao mjenjati isao bi, a za kovaca bi se mjenjao). repka je za mene jos uvijek iznad svega, pratim igrace, i sve sto se desava. ta repka nas i povezuje vise sa vanjskim svijetom nego bilo sta drugo. o toj repki  sam pricao sa ljudima u cijeloj europi gdje god sam dosao, od poljske engleske do cak s afrikancima u austriji, ircima u svim mogucima zemljama u njihovim pubovima, uvijek repka. cim kazes hrvat, odgovor je modric. mala smo zemlja, zasto nebi uzivali u ono malo pozitive koje ovi decki mogu stvoriti. nemogu garantirat da ovi nece i meni zgadit repku, ali gdje je granica mora svatko za sebe odrediti. osim toga, tko zna, mozda neide uvijek sve na gore, ipak smo sa stimca otisli na kovaca...

Nažalost što se tiče dinama sam potpuno ravnodušan. i istodobno sam tužan zato što sam ravnodušan. al moj klub su temeljito uništili, zna se tko..

što se tiče repke, još uvijek nekako sebi u glavi napravim razliku, bez obzira što savez koji vodi repku vode onakve gnjide od ljudi ( gnjida je još mala, premala riječ ), al još uvijek pratim, volim tu repku i lud sam i živciram se kad igramo. jer ti igrači i dalje daju sve od sebe i ginu za taj dres i ta repka je i dalje ( iako sve manje bojim se ) svetinja kod nas. 
al bojim se da će se s vremenom, jer taj karcinom koji se prvo proširio na dinamo pa sad i na savez, neće nestati ili se smanjiti nego će se samo širiti dok do kraja ne uguši hr nogomet i na kraju kao zadnju žrtvu i repku. i bojim se da ću s vremenom biti potpuno ravnodušan prema repki, kao što sam sad prema dinamu..

sad sam još uvijek lud za repkom i jedva čekam SP, osobito kad je netko kao Niko Kovač izbornik. nekako uspijem izbacit iz glave tko je iznad njega..

Evo moj konkretan primjer-živim i navijač Osijeka sam od malena,i godinama s jednim legom idem na svaku domaću utakmicu te sam kako sa klubom,tako i sa reprezentacijom veliki broj godina osjećao tu neku povezanost,pripadnost..

I sa reprezentacijom je sve te godine bilo u redu,ma šta u redu fenomenalno,dovođenje izbornika svi su se činili opravdani,naravno svako je imao neku primjedbu na nekog igrača(čitaj 4,5 milijuna izbornika ) dok Mamić nije postavio dotično smeće Štimca za izbornika..moram priznat da do toga trenutka nisam u potpunosti shvaćao BBB zašto toliko uporno žele maknuti veliku glavu iz kluba,ali kad sam osjetio to na svojoj koži(repki jel,malo to čudno zvuči na svojoj koži) jednostavno zgadilo mi se sve što ima veze s tim ljudima,pa tako i repka,te kad me lega pozvo da idem  s njim na Wales prošle kvalifikacije u Osijeku,jednostavno nikakvu želju nisam imao ići njih gledat,ko što je kolega reko totalnu ravnodušnost dobiješ s time,a to je daleko najgore.

Dolazak braće Kovač je puno popravio moje gledanje na sve to,ali opet ono ludilo ko što sam imo pred Njemačku,Austriju i Poljsku,neznam nije mi to više to,al eto iću sad gledat Mali kad bude bio u Osijeku sigurno.

I da pohvaljujem kolegu na otvaranju ove teme,volio bih ćuti veliki broj mišljenja o ovome

Ne znam čemu tolika zaluđenost Kovačem. Da bi reka šta mislim o Kovaču samo ću ciitrat Bibliju i Isusa:
Isus reče: "Ja sam Put, i Istina, i Život - nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." (Ivan 14,6)

I ako je pošten, dobar itd... nema mi nikakve logike da mi jedna osoba može prominit percepciju cilog sustava. Uglavnom, niko u HNS ne može uć da ne poljubi prsten par puta, da ne klekne ispred gospodara, a tako kompromitira sebe i sav svoj rad i povjerenje u njega. To je najbolje opisa Boban ako se sićate u nekom intervjuu...
 Prema tome, svaka čast Niki (moguće da je izabran da smiri navijače nakon onog diletanta), ali bija on dobar ili loš mene zaboli k...

(ps nadam se da ste ovo sa citatom Isusa svatili šta sam tija reć... nije znak jednakosti izmeu Isusa i Mamića nego kao šta po Isusu dolaziš kod Boga, po Mamiću dolaziš na funkcije)

Mene recimo čudi to kako je dosta ljudi odlučilo se vratit "repki" nakon dolaska Kovača a i jednog i drugog trenera je postavila identična osoba. Ka i onog degenerika "predsjednika" HNS-a. Ka da je odjednom sve procvitalo njegovin dolaskon, siša mesija.

Osobno se ne živciran uopće oko naše reprezentacije, više sam se danas iznervira na utakmici Mauritanija - Ekvatorijalna Gvineja nego na svim utakmicama Mamićevih zadnjih 50 utakmica kombinirano, šta se mene tiče mogu otić doma na SP posli 3 utakmice, neću suzu pustit.

Ja s velikim žarom, možda većim no ikad dočekujem predstojeće SP.