Bohemians je bankrotirao krajem 2004, ako se dobro sjećam
klub se praktično ugasio, prestao je nastupat u drugoj ligi na pola sezone, otišli su svi igrači zbog neisplaćenih plaća, raspuštena je omladinska škola, ono kraj kluba
budući da se radi o klubu velike tradicije s puno navijača i koji je svima na neki način drag i da nema praškog nogometa bez Bohemiansa, odmah nakon bankrota su se pojavile inicijative kako klub oživjeti. Prvu su imali sami navijači, koji su osnovali SOS Klokan i po ulicama skupljali priloge da se osnuje novi klub koji bi mogao dobiti licencu da sljedeće godine krenu iz treće lige. Dao sam i ja par kruna (tada sam tek došao u grad i nisam još navijao za njih i nisam kužio priču, ali me na ulici uhvatila neka gospođica sva u zelenom za rukav i nije pustila dok joj nisam dao novac. Dao bih joj pet puta više da je pristala otić sa mnom na pivu. Čehinje idu na pivo, a ne na kavu)
uspjeli su skupiti potreban novac (oko 80k €) i sljedeću sezonu su primljeni u treću ligu pod nazivom AFK Vršovice (originalni naziv kluba iz 1905). Druga inicijativa je potekla od vlasnika malog kluba iz četvrti Strižkov, a koji je onda lutao između druge i treće lige, te je jednostavno preimenovao svoj klub u Bohemians, nadajući se da će navijači prihvatiti njega kao nasljednika kluba. Međutim, navijači nisu prihvatili njegovu ideju
zato smo imali dva Bohemiansa: navijački Bohemians 1905 i Strižkov kao Bohemians Praha. Slijedile su godine sudskog natezanja tko je pravi Bohemians, iako su uz ovaj navijački odmah stali i svi bivši igrači i navijači i javnost i igralo se na Doličeku jer nema Bohemiansa bez Doličeka, koliko god bio star i oronuo. Na kraju je sud odlučio da naziv Bohemians može imati klub koji vrati sve dugove (sve skupa nekih dva milijuna eura). Navijački Bohemians se odmah javio da će oni sve vratiti, a Strižkov je rekao da neće jer ih on nije ni napravio. I onda je Savez odlučio da je pravi Bohemians onaj navijački i AFK je smio vratiti naziv Bohemians, logo, priznata im je povijest itd.
ovdje su svjesni da socios ne može funkcionirat na razini profesionalne lige, navijački klub je prodan novom privatnom vlasniku, a navijačima je ostalo nekih desetak posto dionica. Dug se vraćao polako jer novi vlasnik nije tajkun, tako da je zadnja rata konačno vraćena mislim prije dvije godine. Gazda je škrt i sve vodi kao low-cost i stoga ga navijači uopće ne cijene, a kad god treba neko veliko ulaganje (npr. reflektori, grijani travnjak), onda se lova u principu skupi od navijača i gazda uz suze, kmečanje i naricanje jedva da nešto. Ali navijači su svjesni da sami ne mogu skupit low cost 3 mil € godišnje da bi igrali prvu ligu, pa ga trpe dok ne naleti netko s više love
[uredio ian wright - 03. siječnja 2021. u 11:49]