Dukla je bila vojni klub po uzoru na sovjetski vojni klub CSKA Moskva. Dobila ime po lokalitetu u Slovačkoj na kojem je Crvena armija vodila tešku bitku protiv Nijemaca u jesen '44, uz pomoć Čehoslovačke armije sastavljene od Čeha i Slovaka koji su nekako završili u CCCP-u tijekom rata. Te čehoslovačke vojske je bilo nekih 30-tak tisuća, a u toj bitci su imali nekih 5000 gubitaka, pa je nogometni klub pripadnika vojske dobio ime u spomen na tu krvavu bitku

za razliku od drugih vojnih momčadi širom istočnog bloka, a koje su se tijekom sljedećih 40 godina s vremenom transformirale u normalne klubove, Dukla je cijelo vrijeme ostala vojni klub što znači da je igrače nabavljala tako da su dobijali poziv u vojsku. Oni koji su procijenjeni da valjaju su ostali u Dukli i nakon završetka vojnog roka, dobijali stanove, vojne činove i privilegiran status u društvu. U praksi to znači da je Dukla imala dva drafta godišnje među 18-godišnjacima koji su trebali otići u vojsku, a bili su jedini klub na draftu 😁

naravno kada bi vidjeli nekog super-talenta od 18-19 godina u nekom drugom klubu, taj bi samo dobio poziv u vojsku i tako bi službeno i legalno prešao u redove Dukle. Mnogi igrači su i ostali u Dukli jer su u prvo vrijeme (dakle 50-tih i 60-tih) svi nogometaši zapravo bili zaposlenici neke tvornice koja je bila sponzor kluba i plaćala ih je ta tvornica, a vojska je uvijek imala i više novaca i bolje uvjete

kada se nakon nekoliko godina sistem ustalio i usavršio, Dukla je postala dominantan klub u zemlji. Između cca 1950 i 1989 su osvojili 11 naslova prvaka i imali su i nekih europskih uspjeha, neka polufinala i slično. S vremenom (od 70-tih na dalje) je kontrola režima postala slabija, pa je najboljim nogometašima među vojnicima dopušteno u većem broju da se vrate u matične klubove nakon što odsluže obavezne dvije ili tri godine vojnog roka igrajući za Duklu

bez obzira na sve svoje uspjehe, Dukla nikada nije imala puno navijača jer je bila simbol režima, pa su za nju navijali samo pripadnici Čehoslovačke narodne armije i članovi njihovih obitelji

kada je režim pao 1989, vojska je odlučila da se više neće time baviti, pa je Dukla naglo ostala bez financija i zato naglo propala. To je iskoristio mafijaški vlasnik malog kluba iz Pribrama, grada nedaleko od Praga, i od vojske je za sitan novac kupio prava na klub. Dukla se preselila u drugi grad i postala Dukla Pribram. Nakon par godina je vlasnik našao sponzora (tjestenina Marila), pa je klub promijenio ime u Marila Pribram, pa je slavno ime Dukla potpuno nestalo iz nogometa

u međuvremenu se par navijača Dukle iz Praga organiziralo i stvorilo novu Duklu koja je krenula iz zadnje gradske lige. U desetak godina se nisu nešto puno pomaknuli, pa kad se pojavila prilika da od gazde Pribrama kupe ime nazad, iskoristili su to, kupili drugoligašku licencu od jednog malog kluba i tako se Dukla Prag ponovno pojavila u profesionalnom nogometu. Ubrzo su ušli u prvu ligu, odigrali par solidnih sezona, a zadnje dvije-tri su opet u drugoj ligi, ali su tu, bore se, živi su

Pribram i dalje postoji kao posljednji ostatak mafijaških klubova koji su devedesetih preplavili ligu i trenutno su u drugoj ligi

ono što je bitno je da Dukla u drugim sportovima i dalje postoji i opet vezana je uz vojsku. Nakon desetak godina divljine, odlučeno je da se preko vojnog sportskog društva Dukla pomaže manjim sportovima. Većina najboljih čeških atletičara, plivača, biatlonaca i sportaša u drugim manjim sportovima su službeno zaposleni u vojsci i kao takvi su članovi Dukle, unutar koje postoji atletski, plivački, skijaški, odbojkaški, stolnoteniski, veslački itd. klub. Vojska im daje osnovnu plaću i uvjete za trening, ide im staž, zdravstveno, socijalno, mirovinsko...

legendarni bacač koplja Jan Železny

Ondrej Synek, 100 puta prvak svijeta + 3 olimpijske medalje u skifu

Ester Ledecka je isto članicom Dukle