* novi vlasnici
opasno se ove zime počela preslagivati vlasnička strukture u nekoliko klubova
priču je zakotroljala Slavia, koju je za sitniš od 80 milijuna eura od kineskog Ministarstva financija kupio češki milijarder Pavel Tykač. Time je završena osmogodišnja era kineskog vlasništva Slavije. Rezultatski i financijski se radilo možda o najuspješnijoj eri u povijesti. Četiri naslova prvaka, isto toliko kupova, tri četvrt-finala u Europi, proračun je u jednom trenutku podignut na za češke prilike nevjerojatnih 50 milijuna eura. Slavia je prije Kineza bila nekoliko sezona u teškim govnima i dugovima, spašavala se od ispadanja u zadnjem kolu, Bohemians ih je tukao kako se sjetio i bila su to teška vremena
Kinezi iza kompanije CEFC su navalili kao mutavi. Odmah su krenuli s velikim ulaganjima, u par dana posisali sve dugove, nije im bio problem ni kupit stadion za 40-tak milijuna eura, Slavia je odradila zimske pripreme u Kini, dobijala zadatak da tamo igra prijateljske protiv top kineskih prvoligaša, na poluvremenu su protiv Beijinga vodili 4:0, pa je došlo naređenje u svlačionicu da se skine noga s gasa jer se u loži svi crvene od bijesa ili stida, dodijeljen joj je zeleni rezervni dres po uzoru na FC Beijing i sve je išlo glatko dok preko noći nije nestao šef kompanije. Nekoliko mjeseci nitko nije znao gdje je, odlazili su u Kinu i predstavnici kluba i sam predsjednik Zeman pitat gdje je nestao čovjek, da bi ih Kinezi vrlo šturo obavijestili da je lik u zatvoru i da mu se više ne nadaju. Nekoliko tjedana kasnije je stigla depeša iz Pekinga da klub preuzima Ministarstvo financija Narodne republike Kine pod okriljem kompanije CITIC
CITIC je isto nastavio s ulaganjima, novca nikada nije nedostajalo, ali u puno manjem obimu. Slavia je dobila zadatak da postane manje ovisna o kineskom novcu i češka strana i Kinezi su polako počeli pripremati izlaznu strategiju i opipavati situaciju na tržištu, kome i kada prodati klub
Tykač je jedan od heroja privatizacije devedesetih, zadnjih godina se kreće u biznisu trgovine s energijom, vlasnik je nekih elektrana itd. Procjenjuje se da je težak oko šest milijardi eura. Odmah nakon kupovine (svi skupa su morali otići u Peking da bi potpisali ugovor s kineskom državom) je najavljen novi ciklus investicija. Kako bi pokazao da novi beg nije cicija, odmah je odobrio za češke prilike ogroman ulazni transfer od 4 milijuna za Zimu iz Torina. Prva ideja je da Slavia konačno napravi svoju trening & omladinsku školu/kamp. Kinezi su taj segment potpuno zanemarili i Slavia danas ima očajne uvjete u omladinskoj školi. Mislim da će većina Tykačovih ulaganja u sljedećem razdoblju ići u tom smjeru. Ne treba očekivati da će dovodit igrače za 10 miljona
gazdu je promijenio i Slovan iz Libereca. Nakon skoro 30 godina, Ludvik Karl se odrekao vlasništva nad klubom i prodao većinu dionica 31-godišnjem wunderkindu, Ondreju Kanii. Kania je vlasnik nekoliko privatnih škola , između ostalih i School Zagreb (americanacademy.com) , gdje se može pohađati škola za sitnicu od 1000 € mjesečne školarine. Kania je najavio da će i on krenuti u investicije u klub, što i neće biti neki problem jer je Liberec pod gazdom Karlom bio uvijek ekstremno škrt i financijski oprezan klub. Prodavali su igrače na prvu ozbiljnu ponudu. Uvijek su težili iz pameti i ekipu sastavljali od tuđih otpadaka, vječito ozlijeđenih, propalih talenata, igrača iz nižih liga i uvijek im je nekako prolazilo. 3 naslova prvaka 2002-12 je fenomenalan i neponovljiv rezultat za Liberec. Posljednje godine nisu bile toliko uspješne, vodeći trojac je odmakao daleko što se tiče financija, nekoliko drugih klubova je bila na istoj financijskoj razini i posljednja La Belle Epoque Libereca se može smatrati ona sezona kada su igrali s Hajdukom i kada su skoro opet postali prvaci
Ludvik Karl je bio nekakav poslovođa ili šef proizvodnje u nekoj tvornici u Liberecu osamdesetih, ali ne u bilo kakvoj tvornici, nego u onoj u kojoj su u robovskim uvjetima radili politički zatvorenici. Zbog toga je nakon Baršunaste revolucije bio stalno pod paljbom medija i progresivnog dijela javnosti, tražio se sudski progon, svašta nešto, a Karl se sasvim zatvorio prema javnosti i uopće se ne pojavljuje nigdje, niti netko ima neku njegovu recentnu fotografiju. Sudove je uspješno izbjegao. Devedesetih je došao u vlasništvo velike liberecke tvornice stakla, kristala, lustera i bižuterije pod imenom Preciosa, a koja je nastavila u sjajnoj tradiciji češkog staklarstva i industrije kristala, pa je do danas postala i ugledna firma u europskim i svjetskim okvirima. Ako vas put nanese u MVP na Zrinjevcu, znajte da svi tamošnji veličanstveni lusteri napravljeni u Preciosi. I da sam u pregovorima o njihovoj kupovini sudjelovao glavom i bradom. Ima tih lustera dosta po vladinim zgradama u ZG. Nakon Preciose je preuzeo lokalni i u to vrijeme loši Slovan i od njega napravio sjajnu nogometnu priču
kad sam već kod staklarstva, susjedne Teplice imaju identičnu slavnu povijest u istoj industrijskoj grani, a pokrenula se priča da bi i oni mijenjali vlasnika. Njih već duži niz godina drži japanska firma AGC, specijalizirana za - iznenađenje! - staklo i kristal
priča se da bi vlasnik došao u Dynamo iz Čeških Budjejovica. Hradec je na prodaju. Netko bi kupio Mladu Boleslav, vjerovali ili ne. Amerikanci koji su vlasnici Leganesa i još nekoliko manjih klubova su u prosincu kupili drugoligaški Afro-Vyškov koji je tako prestao biti Afro-. Kada su već u blizini, bacili su oko i na prvoligašku Sigmu, ali izgleda da se u ovom trenutku više radi o opipavanju, nego o konkretnom interesu
ovog ljeta je Viktoriju kupila austrijsko-švicarska grupacija koja je vlasnik Hartberga
Zanimljive stvari se događaju
[uredio ian wright - 11. veljače 2024. u 12:02]
