Kako se na ovoj temi prati samo nekoliko liga, evo mog malog doprinosa predstavljanjem jedne iako nam bliske, zapravo dosta egzotične lige - one albanske. O kvaliteti albanskog klupskog nogometa ne treba puno trošit riječi, ali se dosta stvari u tamošnjem nogometu i ligi pokreće nabolje, od infrastrukture do klupskih rezultata, ali i onih reprezentativnih - svi znamo da je 2016. Albanija po prvi put zaigrala na Euru ostavivši dosta dobar dojam. Igrači albanskog podrijetla igraju za Švicarsku i u najjačim europskim klubovima pa više nema nikakve sumnje da je riječ o za nogomet vrlo talentiranom narodu.

U nogometnoj Albaniji dubok trag su ostavili i hrvatski igrači i osobito treneri, sve odreda, slobodno se može reći, legende našeg nogometa – albanski izbornici bili su Josip Kuže i Otto Barić, a prvak je s tiranskim Dinamom bio i Zlatko Dalić. Isti klub vodili su i Ivan Katalinić te Luka Bonačić. Pero Pejić triput je bio najbolji strijelac lige te se smatra jednim od najboljih stranaca u povijesti lige, ušao je i u top10 naj strijelaca ikad. Dosta je igrača tu ostavilo traga, ponajviše možda Tomislav Bušić te Marko Radas.

Liga već duže vrijeme (od 2014.) broji potpuno optimalnih i adekvatnih deset klubova, nešto što mnoge zemlje istočne i jugoistočne Europe nikako da počnu prakticirat, a na snazi je četverokružni sustav, isto kao kod nas. Iz lige ispadaju dva kluba, prvak ide u kvalifikacije za LP, a drugi i treći za EL. Tako je barem na papiru jer je prošlosezonski prvak i Dinamov krvnik Skenderbeu izbačen iz europskih natjecanja zbog dobrog-starog namještanja utakmica. Iako su uvjerljivo osvojili domaći naslov, u Europu nisu mogli pa je tako u kvalifikacije za LP išao drugoplasirani Kukesi (prvak od preklani), a u EL dva velika iznenađenja iz prošle sezone, europski debitanti Laci i Luftetari iz Gjirokastra te tiranski Partizani.

Rezultati su im zasad dosta dobri, pomogli su dosta i nedavni uspjesi Skenderbeua koji su znatno povećali nacionalni koeficijent, lani su prvi put igrali i grupnu fazu EL gdje su ostavili dosta dobar dojam. Da nije bilo kriminalnih radnji, mogli su u narednim sezonama nastavit bildat koeficijent i ostvarivati lijepe europske rezultate. Ovako ostaje pitanje daljnjeg opstanka kluba na ovako visokoj razini, sedmerostrukog prvaka u zadnjih osam sezona. Čak i ako budu i dalje u vrhu, pitanje je ima li to smisla s obzirom da je zabrana natjecanja u Europi izrečena na punih 10 godina!

Partizani su kao lani petoplasirani klub nenadano zaigrali u Europi te su ispali od jednog Maribora (0-1, 0-2), ali su ostavili dosta dobar dojam. Laci je bio još bolji, potpuno neočekivano su izbacili veliko ime za tu razinu – ciparski Anorthossis. U gostima su poraženi 1-2, a onda su na domaćem terenu, kojeg su nekako uspjeli osposobit za europska natjecanja, pobijedili kasnim golom 1-0 te prošli dalje. To je ipak bio vrhunac jer su u prvom susretu novog pretkola poraženi 0-3 kod Moldea. I ovo je veliki uspjeh, a o financijskoj injekciji da ne govorimo.

Vrlo dobar rezultat ostvario je i doprvak Kukesi koji se natječe u kvalifikacijama za LP. Najprije su izbacili dosta nezgodnu maltešku Vallettu zahvaljujući golu u gostima (0-0 pa 1-1), ali su svakako bili bolji suparnik. U novom pretkolu su kod kuće izvukli  0-0 s favoriziranim Qarabagom i to u dosta izjednačenom susretu. Treba napomenut kako zbog lošeg stadiona u planinskom gradiću Kukesiju kao domaćini u Europi igraju u Skadru, mjestu velike hrvatske pobjede nad Kosovom 6-0.

Posljednji europski predstavnik ispao je na prvoj prepreci, riječ je o Luftetariju iz Gjirokastra, najvećem iznenađenju prošle sezone. Njihov protivnik bio je latvijski Ventspils koji je dvoboj riješio već u prvom susretu pobijedivši doma s 5-0. Uzvrat se igrao u Elbasaniju jer „stadion“ u Gjirokastru jedva ispunjava uvjete za prvu albansku ligu, ali je nažalost završio iznimno kontroverzno. Gosti su naime u zadnjoj minuti izjednačili na 3-3 nakon tragikomične, i vrlo izvjesno namjerne pogreške domaće obrane. Ishod bi vrlo lako mogao biti neka teža kazna za Luftetari, ali s obzirom da je riječ o malom provincijskom klubu koji je tek nedavno po prvi put zaigrao u prvoj ligi, zarada na namještanju to će lako nadoknadit.

Jedna zanimljivost, u blizini Gjirokastra nalazi se mjesto Lazarat, europska prijestolnica proizvodnje marihuane u kojoj su se godinama naočigled sviju okretali milijuni na švercu. Tek je nedavno proizvodnja suzbijena od strane albanske vlade, Lazarat je napala vojska i u pravoj bitci koja je trajala nekoliko dana, uspjeli su srušit lokalne šerife i zaplijenit većinu tamošnje proizvodnje. Daleko je to još od njenog konačnog kraja jer su tamošnji lokalci ogrezli u kriminal, a namještanje utakmica lokalnog kluba za njih je očito dječja igra.

Samo prvenstvo počinje dosta kasno, tek 19.8., a moglo bi bit vrlo zanimljivo. Nakon što je Skenderbeu zadnjih godina praktički privatizirao ligu sa 7 naslova u 8 godina, ovogodišnji izostanak europskog novca i problemi s namještanjem utakmica mogli bi ih skupo stajati jer se šampionska momčad već lagano raspala. Odmah kad su saznali za kaznu, rasprodali su pola momčadi, otišao je među ostalima i naš stoper Marko Radas (Laci), a s posudbe se u Chievo vratio prvi stijelac lige, mladi Gambijac Ali Sowe. Ostvarili su i dva unosna inozemna transfera, mladi Abazaj prodan je u Belgiju, a Nigerijac James u Azerbajdžan, sveukupno za cca milijun eura. Bit će svakako novca za trošenje, ali vjerujem da će se uslijed ovih skandala vlasnik i kriminalac Takaj povuć i pustit klub da upadne u prosječnost.

Glavni konkurent tako ostaje Kukesi koji je prije dvije sezone nakratko prekinuo dominaciju Skenderbeua, predvodio ih je tad naš Pero Pejić, najbolji strijelac lige. Kukesi je dugo godina gradio svoj put do vrha albanskog nogometa, među rijetkima su znali ubost solidne strance, a među rijetkima znaju i plaćat odštetu za igrače pa su tako ovog ljeta kupili Cyrbju iz Teute. Također su i prodali povremenog reprezentativca Gurija u Oostende za 750 tis. eura, a otišao je i odlični napadač Elis Bakaj, bivši Splitovac. Momčad su pojačali nekim strancima, a među njima je i naš nekad veliki talent Dino Špehar koji dosad u Europi nije primirisao prvom sastavu, prvenstveno jer mu je konkurencija odlični Mozambičanin Reginaldo, lani u Laciju drugi strijelac lige.

Luftetari (pr. Ratnik) iz Gjirokastra je trećim mjestom i europskim nastupom ostvario povijesni uspjeh nakon samo par sezona u eliti i takav uspjeh teško da će uskoro ponovit. Ostali su bez nositelja igre, prije svega mladog napadača Abazaja (isti onaj kojeg je Skenderbeu prodao u Belgiju za skoro milijun eura). Njihov trener je slovenski Srbin Kostić koji je momčad internacionalizirao pa je tu igralo, a i igra dosta Srba i Grka (Gjirokaster igrom slučaja sjedište pravoslavne Albanije).

Od ostalih, Laci je kao četvtoplasirani dosta pojačao momčad za Europu, ali sve su to uglavnom bile kratkotrajne posudbe pa je pitanje kako će izgledat u novoj sezoni, novi izlet u vrh teško je očekivati unatoč dobrim nastupima u Europi. Njihov član od ovog ljeta su i dva Hrvata, Nikola Eller iz Dragovoljca te Vice Kendeš, bivši član Slavena pristigao iz Litve. Napustila ih je okosnica momčadi, spomenuti Reginaldo.

Svi dosad spomenuti klubovi su provincijski i dolaze iz manjih mjesta, a svoje najveće uspjehe ostvarili su i ostvaruju tek nedavno. Što je s velikanima? E pa oni su u velikoj krizi i zadnjih godina ili propadaju ili ispadaju iz lige, uglavnom životare.

Među njih spadaju i najuspješniji klubovi u povijesti Albanije, tiranski velikani Partizani i KF Tirana. Potonji se ove sezone vratio u elitno društvo nakon sezone u drugj ligi (prvo ispadanje u povijesti), a i momčad se dosta pojačala i definitivno će bit takmac za vrh ljestvice, dovedeni su igrači iz Irana, Gane i Ugande, ali i neka provjerena imena iz albanske lige.

Partizani kao peti čak igrao Europu te im je to zadnjih godina ponajveći uspjeh. Spomenimo da ih je lani među ostalim vodio i poznati Talijan Mark Iuliano. Nogometne veze između ove dvije države su dosta jake, zadnja dva izbornika su bili Talijani, pod de Biasijem su ostvarili i plasman na EURO, a nedavno ih je preuzeo Christian Panucci. Napad Partizana ove sezone će predvodit bivši napadač Istre, Crnogorac Stefan Nikolić, a tu su još neka poznata imena – baš iz Istre pridošli Renato Gojković, iz Slavena Bruno Telushi te nekad veliki Zagrebov talent Besart Abdurahimi.

Treći tiranski velikan, Dinamo, je uslijed financijskih problema 2013. godine ispao u drugu ligu gdje igra i danas. Njih je 2010. godine vodio naš Zlatko Dalić i s njima je ako se ne varam osvojio svoj jedini trofej u karijeri. Ni Partizani ni Tirana nisu sposobni za išta više od sredine ljestvice, a potonjima će uspjeh biti i ako ostanu u ligi jer bez para nema ni uspjeha.

Kad smo već kod velikana, ni onima iz drugih tradicionalnih jezgara albanskog nogometa ne cvjetaju ruže. Vlazznia (pr. Bratstvo) iz Skadra lani je po prvi put u povijesti ispala iz lige što je bilo očekivano nakon godina i godina životarenja i neuspjeha. U to su vrijeme barem uspjeli dobiti pošten stadion jer je ogroman novac uložen u obnovu Loro Boriqija.

Ruže ne cvjetaju ni Teuti iz Drača, glavne luke, centra turizma i drugog po veličini grada u zemlji. Klub nazvan po ilirskoj kraljici lani je jedva izbjegao ispadanje, a kako novca nemaju ni za lijeka, tako ni ne treba očekivat nešto više ni u budućnosti. Za razliku od Vllaznije, oni ni stadion nisu uspjeli obnoviti tako da je livada koju imaju apsolutna sramota čak i za albanske standarde. Spomenimo i da su se ove sezone pojačali s dva igrača iz Hajduka II koji tamo nisu zadovoljili, dvadesetogodišnjacima Deliuom i Shehijem.

Flamurtari (pr. Zastavnik) iz Vlore, još jednog velikog lučkog grada, tipičan je klub sredine ljestvice koji zadnjih godina ne može ni gore ni dolje. I oni su poprilično besperspektivni i unatoč atipično velikom broju stranaca, nikako da naprave neki rezultatski iskorak. Ove sezone su dosta očistili svlačionicu, stranaca skoro ni nema, pa je teško procijenit koliko mogu postić, ali značajno je da su doveli uspješnog trenera Daju iz Skenderbeua. Njihov glavni strijelac i igrač je u zadnje dvije sezone naš Tomislav Bušić, nekad veliki Hajdukov talent.

Posljednja dva kluba koja ću predstavit dolaze iz okolice Tirane. Kamza iz Kameza jedva je ostao u ligi nakon što su lani u nju ušli i samim time su ostvarili veliki uspjeh. Čeka ih velika borba za ostanak jer i dalje imaju jako lošu momčad.

Isto vrijedi i za Kastrioti iz Kruje, prijestolnice i rodnog grada nacionalnog junaka i borca protiv Turaka – Skenderbega, po nas najpoznatijeg po istoimenom alkoholnom piću. Zanimljivo je da su tako u ligi sad čak dva kluba nazvana po istoj osobi (Kastrioti i Skenderbeu). Kastrioti u zadnjem desetljeću stalno ispada i ulazi u prvu ligu, a po svemu sudeći i dalje će ostat negdje na toj razini. Doveli su puno igrača, ali teško je reć hoće li bit dosta za ostanak.

Za kraj, treba spomenut i infrastrukturu. Godinama je Albanija bila sinonim za nešto zaostalo i nazadno u tom smislu, ali to se itekako brzo mijenja. Velika ulaganja klubova u trenere i igrače rezultirala su i postepenim napretkom u infrastrukturi koji će kulminirat krajem godine kada se u Tirani otvara nacionalni stadion (Kombetare Arena) kapaciteta 23500 .

Nacionalni stadion je zadnjih godina bio Elbasani arena u istoimenom gradu (tamošnji klub, nekadašnji prvak, danas je drugoligaš). U Tirani su oba stadiona dugo bila rugo, baš kao i tamošnji klubovi, ali je onaj glavni, Selman Stermasi lani malo uređen pa sad i on izgleda dosta pristojno.

Skenderbeu je u svom gradiću Korceu uredio lijepi mali stadiončić na kojem su konačno mogli zaigrati i Europu, ali tko zna hoće li ikad. Kukesi je također uredio svoj stadiončić u istoimenom gradiću makar oni treniraju u Tirani, gore igraju samo utakmice. Spomenuti i odlično uređeni stadion u Skadru od ove godine je dom drugoligašu Vllazniji dok je ostatak prvoligaških stadiona – srednja žalost. Makar, treba reć da svi dosta ulažu u modernizaciju, Laci je npr. svoga čak i osposobio za Europu. Najgora je situacija u Draču, tamošnji stadion je baš ruglo.

Velika je šteta što se prva liga neće igrat na nekim od najboljih stadiona u zemlji koji među rijetkima imaju i reflektore. Osim spomenutih Vllaznije i Elbasanija, tu su i Besa iz Kavaja te Apolonia iz Fiera sa boljim stadionima od pola prve lige.

Dakle, ovo će bit sezona prekretnica – Skenderbeu je vjerojatno propao, Kukesi vjerojatno preuzima dominaciju ligom, a ostaje vidjet tko će im se, i hoće li se uopće itko priključit borbi za vrh. Luftetari i Laci teško da će ponovit lanjski uspjeh, a od ostalih samo Tirana i možda Partizani izgledaju sposobni za nešto više. Za ostanak će se borit Kamza, Kastrioti i lako moguće Skenderbeu, a ni Teuta nisu daleko od te razine. Flamurtari bi mogao bit „dark horse“ ove sezone.

Eto, nadam se da je bilo donekle zanimljivo i da će barem netko zbog ovog bacit oko na ligu, makar zato što je na rezultati.com pri samom vrhu jer je Albanija među prvima po abecedi