Bohemians - Slovacko 1:2 (3565, 40 gostujucih navijaca)
i svaka cast im na tolikom broju jer je Slovacko (na granici sa Slovackom) prvoligas koji je najdalje od Praga. Sad ih ceka bar sest sati autobusom do doma
inace su malo temperamentniji (to je taj jug

): prvo se nekom tipu nisu svidjele uobicajene antimoravske poskocice na stadionu, pa je nasrnuo na ogradu (svi vec znate da je moje mjesto odmah do gostujuceg sektora), pa su ga ganjali redari, pa je iz cistog mira neki stariji tip s klincem od 4-5 godina na rukama isto krenuo na ogradu, pa je docekan kisom pive. Klinac se rasplakao, valjda sav mokar i zaliven pivom, koji kreten od oca. Pa je onda provocirao kad su gosti poveli, ovaj put je vec bio mrvicu pametniji, pa je klinca ostavio u kopu, pa je opet zaliven pivom, a doletilo je i par kovanica. Sve to leti meni preko glave

. Onda su redari odlucili da je dosta, pa se tip htio tuci s redarom, pa su ga na kraju silom vratili nazad u krdo. Jadno dijete ce imat traume za cijeli zivot. Naravno, nakon posljednjeg zvizduka je opet dotrcao i derao se "ceka vas druga liga!", ali do tad smo vec presutno zakljucili da se radi o tipicnoj moravskoj seljacini koji kad dodje u metropolu preskace tramvajske sine da ga ne udari struja i kao prava mitteleuropska gospoda smo ga izignorirali. A i nitko nije imao snage za nadjebavanje s nekim ludjakom. Ne nakon ovog teskog poraza i saznanja da smo samo dva boda od zone ispadanja
oficijalno sam se smrzo oko 30. minute, pa sam poceo cupkat, pa sam vec na poluvremenu odustao od cupkanja jer nikakve koristi i na kraju sam se pretvorio u golemu santu leda. Tek sad su mi se prsti poceli opet micati...
Libor Dosek je nekako cudesno ozdravio bas da odigra zadnju utakmicu prije zimske pauze (nabijem i njega i lijecnicku sluzbu u Slovackom na onu stvar). Sa svojih dva metra i sto kila lici na tipicno cesko drvo/panj, ali nije bas tako. Uvijek je bio blijeda kopija Jana Kollera, karijera mu je nikakva, ali su u medjuvremenu standardi valja pali toliko nisko da je danas 36-godisnji Dosek jedan od dominantnih napadaca u ligi, superioran u skoku, a zna i spustit loptu na prsa, pa odigra iz prve glavom ili s obje noge, uglavnom cudesan igrac za standarde Synot lige. Cijele jeseni traje tiha kampanja da ga se pozove u reprezentaciju, ali Vrba je to do sad uvijek odbijao. Sa smijeskom, kako samo on zna
taj i takav Dosek nam je zabio gol odmah na pocetku, glavom nakon nabacivanja (kako drukcije). To i nije cudo kad je za glavu visi od stopera Krcha koji ga je cuvao cijelu utakmicu. Imao je jos dvije-tri sanse i mogao nas je sam izmasakrirat. On je u sredini napada, lijevo je mladi Kerbr, desno Divis i Slovacko je rijetka ekipa koja igra bas s tri klasicna napadaca, a ne s nekim ofenzivnim veznima na krilima. Kad su se zadnjih 20-tak minuta povukli cuvajuci rezultat, prijetili su iz kontri i mogli su nas napunit da su malo precizniji
u medjuvremenu smo mi izjednacili odmah iz prvog napada i par trenutaka kasnije je sviran penal za nas, koji je na zalost zavrsio na stativi. Kakvih prvih 14 minuta!!! Odigrali smo vrlo dobro prvo poluvrijeme i gosti su se rijetko vidjeli i onda preokret u durgom dijelu gdje su nas potpuno nadigrali i bilo je samo pitanje kad ce zabiti drugi gol. Nismo spojili dva dodavanja
zadnjih 15 minuta je bilo mucnih: ja kao santa leda, a okolo nezadovoljna i frustrirana publika koja jebe mater i gostima i rezultatu i vremenu koje prolazi na semaforu i nasima i sucima i Savezu i Pelti i zimi i vremenu opcenito i tome sto se sljedeca utakmica igra tek 21.2
jedva cekam
[uredio ian wright - 29. studenog 2014. u 23:34]