Ostale lige
allen je napisao/la:
dobar igrac bio...burgenlandski hrvat...a sad kao i vecina,u stare dane kad i nema vise one stare kvalitete otisao uzet novce na racun imena...
Vidi cijeli citat
Hvala, pridruzio mu se i Nelson Valdez.
“Kam hit this tight end SO HARD, I swear I saw that TE’s soul leave Qwest Field right on that 35 yard line.”
Sutra rano ujutro (03:00 h) se odlučuje o pobjedniku CL za ovu sezonu, to će biti prvi puta Tigres (ujedno i prvi meksički klub koji bi osvojio CL) ili po treći puta River Plate.
Prva utakmica je završila 0-0, očekivano čvrsto i sa malo prilika, rekao bih da su obje ekipe ostale dužne.
River je zadnji puta bio prvak 1996. godine, tada je kapiten Rivera bio Enzo Francescoli, a mladi napadač Hernan Crespo je u uzvratnoj utakmici zabio dva gola i tako donio svom klubu drugu titulu, može se reći da je od tada prošlo dosta vremena.

Prva utakmica je završila 0-0, očekivano čvrsto i sa malo prilika, rekao bih da su obje ekipe ostale dužne.
River je zadnji puta bio prvak 1996. godine, tada je kapiten Rivera bio Enzo Francescoli, a mladi napadač Hernan Crespo je u uzvratnoj utakmici zabio dva gola i tako donio svom klubu drugu titulu, može se reći da je od tada prošlo dosta vremena.


Bit ćemo prvaci ako nam dopuste
Zasluženo, sve prilike što su napravili su iskoristili, jedan odličan prodor i centaršut, penal i odličan ubačaj iz kornera.
Tigres nije imao nekih velikih prilika, Gignac je jednu povratnu loptu na vrhu šesnaesterca poslao visoko preko gola.
Inače se igralo vrlo žustro od samog početka, River je u prvih 10 minuta mogao dobiti dva crvena kartona, zbog klizećih na nogu igrača.
Ovo će navijačima Boce teško pasti, pričao je komentator za vrijeme utakmice, da čim je Tigres došao u Argentinu, da su ih ovi iz Boce primili, trenirali su u njihovom kompleksu, tretirali ih kao kraljeve.
Tigres nije imao nekih velikih prilika, Gignac je jednu povratnu loptu na vrhu šesnaesterca poslao visoko preko gola.
Inače se igralo vrlo žustro od samog početka, River je u prvih 10 minuta mogao dobiti dva crvena kartona, zbog klizećih na nogu igrača.
Ovo će navijačima Boce teško pasti, pričao je komentator za vrijeme utakmice, da čim je Tigres došao u Argentinu, da su ih ovi iz Boce primili, trenirali su u njihovom kompleksu, tretirali ih kao kraljeve.

Sutra je utakmicom između Heerenveena i de Graafschapa trebala započeti nova sezona Eredivisie. Kažem trebala jer je zbog štrajka policije utakmica odgođena do daljnjeg, a i odigravanje ostalih utakmica zbog toga je dovedeno u pitanje.
Eredivisie nastavlja trend od prošlih godina, sve što valja preseli na Otok ili u manjoj mjeri u Italiju, velika trojka opelješi ostale klubove i kreće se ispočetka. Dugoročno, takav način poslovanja mogao bi se ozbiljno obiti u glavu Nizozemcima, s obzirom na slobodni pad na UEFA-inoj ljestvici. Ove sezone brane poprilično velik koeficijent od prije pet godina, a već su se od Europe oprostili drugoligaš Go Ahead i Ajax (doduše, oni će avanturu nastaviti u Europaligi, pitanje je samo koliko dugo).
Dva glavna kandidata za naslov i ove su godine PSV i Ajax. PSV je na titulu čekao od 2008., ali u obranu naslova kreće slabiji za dva ponajbolja igrača Wijnalduma i Depaya, ali i bez Bakkalija i Rekika. U vrlo sličnoj situaciji bio je Ajax prošle godine, kad je nakon naslova prvaka ostao bez pola momčadi i bez obrane naslova. Prvaci su pojačanja tražili u domaćoj ligi, stigli su Propper, Poulsen i Gudmundsson, te Pereiro i Lestienne izvana. Dobra vijest za PSV jest i ostanak Guadrada i Isimat-Irina i nakon posudbi. Za sad su u klubu još uvijek i Willems i Luuk de Jong, odlazak i jednog od njih dvojice bio bi teško nadoknadiv gubitak. Odlascima u PSVu najviše se raduju Kopljanici. Preko ljeta su ostali bez Moisandera, Sightorssona i Kishne, ali su jači za Gudelja, Younesa, Sanogoa i povratnika Heitingu. Da povratak na vrh ipak neće biti tako jednostavan, pokazali su ispadanjem od Rapida iz Lige prvaka, i dojam je da je pred de Boerom još puno posla da od mlade i neiskusne momčadi napravi šampionski materijal.
Ukoliko vodeći dvojac bude igrao nekakav chi fa meno nogomet, priliku da ih ugroze čekat će AZ i Feyenoord, u nekakvom ludom scenariju možda čak i Vitesse. AZ je prošlogodišnju sezonu završio na trećem mjestu, ali u novu ulazi poprilično oslabljen. Gudelj i Poulsen pojačali su PSV odnosno Ajax, Hoedt i Berghuis otišli u inozemstvo, van Basten se priključio Blindovom stručnom stožeru u reprezentaciji i AZ se mora pojačati do kraja prijelaznog roka ukoliko želi gurati na dva fronta. Nakon sezone za zaborav u Feyenoordu su okrenuli novu stranicu. Sezona bez Europe ostavit će im dovoljno vremena i snage da se fokusiraju na domaće prvenstvo. Ostali su beza kapetana Clasiea i napadača Boetiusa, ali su klub pojačali povratnik Kuyt i Elia. Ukoliko dogovore transfer Kramera iz ADOa, lani trećeg strijelca lige, Feyenoord bi, uz uvjet da Ajax i PSV imaju nešto lošiju sezonu, mogao pomrsiti račune vodećem dvojcu. Vitesse će i ove godine biti jak onoliko koliko im dopusti Chelsea. Chelsea je uzeo nazad igrače koji su tu bili prošle sezone, istovarili kamion novih talenata i poželjeli im sreću. Baza momčadi je ostala ista, sve ovisi kako će se novi golobradi mladići uklopiti u novu momčad, i hoće li im motivacija biti na razini.
U borbu za Europu će PEC, Heerenveen i Groningen. PEC je u kratko vrijeme od prosječnog drugoligaša postao sasvim solidan prvoligaški klub. Prošlu su sezonu, treću uzastopnu prvoligašku, okončali na rekordno dobrom šestom mjestu, igravši finale kupa drugu godinu zaredom. U finalu su izgubili od Groningena, solidne momčadi koja je zadržala većinu momčadi na okupu i ciljano se pojačala. Da su daleko od samog vrha pokazala je i utakmica Superkupa koju su uvjerljivo izgubili od PSV-a sa 3:0, ali su svakako bolji od prosjeka i trebali bi opet izboriti mjesto koje vodi u kvale za euro-natjecanja. Heerenveen je napravio ono što radi svake godine: „izmislio“ je nekoliko mladića, afirmirao ih i prodao za masnu lovu. Klub su napustili Sinkgraven (još zimus), kapetan de Roon, vratar Nordfeldt i naravno najbolji prošlogodišnji strijelac Uth. Njegovo bi mjesto trebao zauzeti Luka Zahovič, dojučerašnji napadač Maribora koji će imati težak zadatak ponoviti partije svojih prethodnika u vrhu napada. A očekivanja su velika, s obzirom da su napad Heerenveena u prošlosti predvodili Alfonso Alves, Finnbogason, Huntelaar, Dost, van Nistelrooij, Tomasson... S obzirom na fascinantnu sposobnost samoobnavljanja koju Heerenveen pokazuje iz sezone u sezonu, Frižani (Frizijci?) se nadaju da će i šestu sezonu zaredom završiti na pozicijama koje vode u baraž za euronatjecanja, ovaj put po mogućnosti sa happy endom.
Nit smrde, nit mirišu: Twente, Utrecht, Cambuur, NEC, Willem. Twente će prošlu sezonu nastojat zaboravit čim prije, daleko od vrha, sa financijskim dubiozama zbog kojih su bili kažnjeni i oduzimanjem bodova. Prvaci iz 2010. konsolidirali su se financijski izlaznim transferima, uz pomoć grada i novih sponzora, ali za nova pojačanja nema para, tako da su se u Enschedeu unaprijed oprostili s borbom za Europu i glavni cilj će biti postaviti zdrave temelje za budućnost. Sa Ziyechom i Coronom kao kosturom ove momčadi to izgleda savim izvedivo. Utrecht je promjenio trenera i gotovo cijelu momčad, otišlo je deset, a stiglo novih 12 igrača. Prvenstveni cilj: naučiti igrati obranu, prošle sezone primili su više golova od današnjeg drugoligaša Go Aheada. Cambuur će biti zanimljivo pratiti zbog nekoliko potencijalnih zvijezda, na posudbu iz Citya i Rome stigli su Byrne i Berisha. Nakon godinu dana pauze, u prvu ligu se vraća NEC. Drugom ligom su prošetali i svakako imaju kvalitetu da izbjegnu borbu za prvoligaški život.Willem II se dosta pojačao, doveli su tri mlada Ajaxova igrača na posudbu i možda bi mogli čak i u borbu za europozicije.
Borba za ostanak: de Graafschaap, Roda, Heracles, Excelsior i ADO. Superboeren su se nakon četiri godine pauze vratili u prvu ligu, ali će teško u njoj ostati. Lani tek šesti u drugoj ligi, u kvalama su šokirali Volendam i GA Eagles i izborili promociju. Kupovali su uglavnom drugoligaške igrače, a zvijezde momčadi su Quekel (ex den Bosch, Elmond, TOP Oss) i Driver (ex Hearts, Aberdeen), što dovoljno govori o njihovoj „snazi“. U istoj situaciji je Roda, doveli su samo četiri nova igrača, ostatak momčadi je teški prosjek koji se mučio i u drugoj ligi i pred momcima koje s klupe vodi Darije Kalezić je teška sezona. Excelsior je lani imao povijesnu sezonu, po prvi puta nakon 30 godina izbjegli su kvalifikacije za ostanak ili direktno ispadanje. Klub je napustio trener Dijkhuizen (preuzeo Brentford), za novog je ustoličen Groenendijk, koji je dosad u prvoj ligi vodio samo Willem II prije pet godina i odveo ga do pretposljednjeg mjesta, ali i osigurao opstanak u playoffu. U Excelsioru očito gledaju dugoročno po tom pitanju. Heracles je ostao bez najboljeg strijelca Linssena i ukoliko ponovi očajan start od prošle godine (9 poraza u 10 kola) ove im godine nema spasa. ADO je u ovoj kategoriji samo zato jer je odlazak Kramera izgledan, a bez njega su dosta slabiji i mogli bi se ponovno naći u situaciji u kojoj se moraju boriti za goli prvoligaški život. Ukoliko pronađu dostojnu zamjenu ili nekim čudom zadrže igrača kojeg žele dovesti Feyenoord i Celtic, mirna sezona bez previše uzbuđenja je ipak realniji scenarij.
u utorak i srijedu sam bio poslovno u Ostravi. Nekoliko puta prije sam uvijek bio nesto nakratko, u prolazu, na trasi kolodvor-firma-kolodvor, te sam cvrsto odlucio da cu cijela dva dana u gradu iskoristit da konacno obidjem glavni grad Sleske. Krenulo je super, jer su prvi sastanci zavrsili vec oko 12, a sljedeci pocinjali u 4, tako da sam uzeo kolegu Poljaka pod ruku i reko ajmo se malo prosetat po centru. Moze (mozseszcz na poljskom). Opci smjer centar grada, pa cemo dalje vidjet. Jos nas upozori kolegica da se ne izgubimo, sto je izazvalo podsmjesljive izraze nas obojice jer Poljak je iz Varsave (LEGIA, Vrdoljak dobar, Lech govna, Wisla megagovna), a ja cijeli zivot zivim u megalopolisima. Za nas dvojicu je Ostrava nesto kao Koprivnica: nadji najvisi toranj od crkve, kreci se oko njega i ne mozes se izgubit ni da hoces
nakon 75 metara sam shvatio da Poljak nije bas tip za setnju jer je udario ritam kako sto najbrze doci od tocke A do tocke B. Dakle, bit ce to usiljeni mars, ok. Krenuli mi tako oko pola jedan, vani triespet stupnjeva, na ulici zive duse
nema, atmosfera gdje bi na ulicu izasli kako bi rekli u Kalkuti "only mad dogs and Englishmen". Nakon nekih pola sata dodjemo do vode Ostravice koju posten svijet naziva malo sirim potokom, ali za lokalne Ostravljane je to rijeka s velkim R. I sad ja Poljaku kazem da smo dosli do mitske granice izmedju Moravske i Sleske. Poljakova jedina reakcija: "hm, onda od sad mozemo pricat poljski". Na sto ja zakolutam ocima ma gdje vas nadjem uvijek, samo bi granice crtali i precrtavali. Dok sam tako kolutao ocima, pogled mi uhvati vrhove stadionskih reflektora: BAZALY!!! Covjece, Bazaly, tamo gdje je do prije dva mjeseca igrao Banik. Vec mi u glavi krene svirat BANIK PICO i odmah predlozim Poljaku da odmarsiramo do stadiona. OK (okzszcz na poljskom)
Zaeb je sto nismo nasli neki normalni put za pjesake kako doci do stadiona, a isprijecila nam se neka autocesta, magistrala ili tako nesto. Al nema veze, Poljak i Hrvat presutno po kratkom postupku odjebu sva upozorenja, zabrane i prometne znakove i popnemo se na autocestu/magistralu (tri trake u svakom smjeru) i krenemo pretrcavat pravo prema stadionu, pa nadjemo se na drugoj strani. Automobili pizde, trube, gume skripe od kocenja, ali nakon dramaticne pola minute eto nas zivih i zdravih pred stadionom. Vidim otvorena vrata za nekakvu dostavu (xexe, kakav danak neiskustvu!) i upadnemo unutra. Za pet sekundi smo bili na svetoj travi Bazala, dobrano spaljenoj suncem
BANIK PIČO



pazi ove zeljezne stolice na glavnoj tribini. Mora da je ludilo zimi sjedit na tome. Opalimo dakle par fotki, kad eto
neke tetke i krene ona nervozno-ljuto sto mi tu radimo. Kazem ja da smo samo dosli napravit par slika. Tetka odmah jos nervoznija i pita me jos ljucim tonom da li znamo da se nalazimo na privatnom posjedu. Eh, kako da ne znamo, pa klubovi i stadioni su privatni, nismo na Balkanu, alo tetka, koncentriraj se. Da je malo smirim, kazem da smo upravo krenuli prema izlazu. Al ne da se tetka, nabrijala se skroz i najradije bi nas nabila na kolac, spalila nam rodne kuce i silovala kucne ljubimce. Strasno smo ju razljutili. I krenemo mi van dok nas je strijeljala pogledom. Pokraj nas su prolazili neki juniori koji su jadnicki imali trening u dva. Ako svaki dan igraci Banika moraju trpit ovu nadrkanu tetku, onda nije cudno da im se ne ide na trening i da vec godinama igraju kako igraju
nakon dramaticnog i kratkog obilaska Bazala smo se odlucili vratit natrag u centar. Tamo smo nakon jos pola sata usiljenog marsiranja sjeli u prvi bric na glavnom gradskom trgu. Cigancici su se kupali u fontanama, gusteri umirali od vrucine, a Poljak i ja smo se cijedili jos satima od znoja i vrucine. Nakon zavrsetka drugog sastanka odlucih sam malo prodjirat po gradu, da bih u sedam navecer shvatio (nakon sto sam po cetvrti put prosao pokraj istog mjesta) da je grad stvarno "koprivnica". Fin gradic, ali totalno prazan i pust i nakon zavrsetka radnog vremena (za razliku od Praga koji ozivi u 17:30 kad rijeke yuppieja krenu "na drink"). Prosao sam naravno i cuvenu Stodolni ulicu, koja je valjda najpoznatija ulica u cijeloj drzavi, a sve zbog niza pubova, birceva, restorana, kebabdzinica, te naravno pizzerije Opatija i hotela Brioni. U Pragu se to izgubi izmedju desetina drugih vanjskih podrazaja, ali u Ostravi bas briju na Jadran. I glavnu buregdzinicu-cevabdzinicu-kebabdzinicu drzi neki Hrvat. Nisam se isao osobno upoznat i predat akreditacije, dzubre sam asocijalno. Za predodzbu, Stodolni ulice je nesto ko Tkalca, samo tri puta kraca i duplo uza. Sto se navijacica tice, glavna su furka stare traperice odrezane najvise moguce na tzv. dopitxnjak, duga izblajhana plava kosa do guzice i uska majcica. Nista sofisticirano, ali me likes. Kasnije navecer smo se skupili iz firme, pa smo isli jest i lokat, ali tamo nije bilo nikakvih izvanrednih dogadjaja
Ako vas put ikad povede u Ostravu onda obavezno posjetite kavanu Elektra (tramvajska stanica Elektra) - prava becka kavana usred Sleske, onako fin-de-siecle stil a la Ostrava. Bas sam se odusevio. Rekoh domorocima da takve fine kavane nema u Pragu. Mnogo im se to svidjelo
nakon 75 metara sam shvatio da Poljak nije bas tip za setnju jer je udario ritam kako sto najbrze doci od tocke A do tocke B. Dakle, bit ce to usiljeni mars, ok. Krenuli mi tako oko pola jedan, vani triespet stupnjeva, na ulici zive duse
nema, atmosfera gdje bi na ulicu izasli kako bi rekli u Kalkuti "only mad dogs and Englishmen". Nakon nekih pola sata dodjemo do vode Ostravice koju posten svijet naziva malo sirim potokom, ali za lokalne Ostravljane je to rijeka s velkim R. I sad ja Poljaku kazem da smo dosli do mitske granice izmedju Moravske i Sleske. Poljakova jedina reakcija: "hm, onda od sad mozemo pricat poljski". Na sto ja zakolutam ocima ma gdje vas nadjem uvijek, samo bi granice crtali i precrtavali. Dok sam tako kolutao ocima, pogled mi uhvati vrhove stadionskih reflektora: BAZALY!!! Covjece, Bazaly, tamo gdje je do prije dva mjeseca igrao Banik. Vec mi u glavi krene svirat BANIK PICO i odmah predlozim Poljaku da odmarsiramo do stadiona. OK (okzszcz na poljskom)
Zaeb je sto nismo nasli neki normalni put za pjesake kako doci do stadiona, a isprijecila nam se neka autocesta, magistrala ili tako nesto. Al nema veze, Poljak i Hrvat presutno po kratkom postupku odjebu sva upozorenja, zabrane i prometne znakove i popnemo se na autocestu/magistralu (tri trake u svakom smjeru) i krenemo pretrcavat pravo prema stadionu, pa nadjemo se na drugoj strani. Automobili pizde, trube, gume skripe od kocenja, ali nakon dramaticne pola minute eto nas zivih i zdravih pred stadionom. Vidim otvorena vrata za nekakvu dostavu (xexe, kakav danak neiskustvu!) i upadnemo unutra. Za pet sekundi smo bili na svetoj travi Bazala, dobrano spaljenoj suncem
BANIK PIČO



pazi ove zeljezne stolice na glavnoj tribini. Mora da je ludilo zimi sjedit na tome. Opalimo dakle par fotki, kad eto
neke tetke i krene ona nervozno-ljuto sto mi tu radimo. Kazem ja da smo samo dosli napravit par slika. Tetka odmah jos nervoznija i pita me jos ljucim tonom da li znamo da se nalazimo na privatnom posjedu. Eh, kako da ne znamo, pa klubovi i stadioni su privatni, nismo na Balkanu, alo tetka, koncentriraj se. Da je malo smirim, kazem da smo upravo krenuli prema izlazu. Al ne da se tetka, nabrijala se skroz i najradije bi nas nabila na kolac, spalila nam rodne kuce i silovala kucne ljubimce. Strasno smo ju razljutili. I krenemo mi van dok nas je strijeljala pogledom. Pokraj nas su prolazili neki juniori koji su jadnicki imali trening u dva. Ako svaki dan igraci Banika moraju trpit ovu nadrkanu tetku, onda nije cudno da im se ne ide na trening i da vec godinama igraju kako igraju

nakon dramaticnog i kratkog obilaska Bazala smo se odlucili vratit natrag u centar. Tamo smo nakon jos pola sata usiljenog marsiranja sjeli u prvi bric na glavnom gradskom trgu. Cigancici su se kupali u fontanama, gusteri umirali od vrucine, a Poljak i ja smo se cijedili jos satima od znoja i vrucine. Nakon zavrsetka drugog sastanka odlucih sam malo prodjirat po gradu, da bih u sedam navecer shvatio (nakon sto sam po cetvrti put prosao pokraj istog mjesta) da je grad stvarno "koprivnica". Fin gradic, ali totalno prazan i pust i nakon zavrsetka radnog vremena (za razliku od Praga koji ozivi u 17:30 kad rijeke yuppieja krenu "na drink"). Prosao sam naravno i cuvenu Stodolni ulicu, koja je valjda najpoznatija ulica u cijeloj drzavi, a sve zbog niza pubova, birceva, restorana, kebabdzinica, te naravno pizzerije Opatija i hotela Brioni. U Pragu se to izgubi izmedju desetina drugih vanjskih podrazaja, ali u Ostravi bas briju na Jadran. I glavnu buregdzinicu-cevabdzinicu-kebabdzinicu drzi neki Hrvat. Nisam se isao osobno upoznat i predat akreditacije, dzubre sam asocijalno. Za predodzbu, Stodolni ulice je nesto ko Tkalca, samo tri puta kraca i duplo uza. Sto se navijacica tice, glavna su furka stare traperice odrezane najvise moguce na tzv. dopitxnjak, duga izblajhana plava kosa do guzice i uska majcica. Nista sofisticirano, ali me likes. Kasnije navecer smo se skupili iz firme, pa smo isli jest i lokat, ali tamo nije bilo nikakvih izvanrednih dogadjaja
Ako vas put ikad povede u Ostravu onda obavezno posjetite kavanu Elektra (tramvajska stanica Elektra) - prava becka kavana usred Sleske, onako fin-de-siecle stil a la Ostrava. Bas sam se odusevio. Rekoh domorocima da takve fine kavane nema u Pragu. Mnogo im se to svidjelo
[uredio ian wright - 06. kolovoza 2015. u 22:10]
- Najnovije
- Najčitanije


Zambija u sudačkoj nadoknadi do boda protiv Malija
4 min•Nogometni svijet

Jasna Đoković najbolja igračica u izboru kapetanica
55 min•HNL

Goce Sedloski novi izbornik Sjeverne Makedonije
1 sat•Nogometni svijet

Raspadori se nije naigrao u Atleticu, mogao bi se vratiti u Serie A
2 sata•Španjolski nogomet

Guardiola: 'Kad se igrači vrate, provjerit ću jesu li dobili na težini'
3 sata•Engleski nogomet

Jedan pogodak dovoljan za tri boda, Rijeka slavila protiv Gorice
3 sata•SuperSport HNL

Hrvatska 2025. godinu završava na desetom mjestu Fifine ljetvice
3 sata•Reprezentacija

SuperSport HNL nominacije: Tražimo one najbolje za kraj 2025. godine!
6 sati•SuperSport HNL

Bizarna utakmica na Poljudu, Hajduk s devetoricom sačuvao pobjedu protiv Vukovara!
1 dan•SuperSport HNL

Toni Fruk igrač godine po izboru kapetana SuperSport HNL-a
4 sata•SuperSport HNL

Athletic Bilbao uz dosta defenzivnih problema dočekuje neugodni Espanyol
6 sati•Španjolski nogomet

Jasna Đoković najbolja igračica u izboru kapetanica
55 min•HNL

Fulham nakon bolnog ispadanja u EFL kupu dočekuje sve bolji Dycheov Forest
8 sati•Engleski nogomet

Velika pobjeda Zrinjskog usred Banja Luke, Šakota heroj Plemića!
23 sata•Europske lige

Guardiola: 'Kad se igrači vrate, provjerit ću jesu li dobili na težini'
3 sata•Engleski nogomet









