čini se da će pitanje novog trenera reprezentacije biti riješeno u svega nekoliko dana
prvo da se vratim na bivšeg, Karela Jarolima. Nakon što je djelomično rehabilitirao svoju već otpisanu trenersku karijeru kroz tri sezone na klupi Mlade Boleslav, bio je čak i logičan izbor za novog selektora nakon odlaska Vrbe po Euru 2016. Međutim, Jarolim je otpočetka upao u probleme. U prve dvije utakmice kvalifikacija, sa Sjevernim Ircima i Azerbajdžanom, je osvojio samo dva boda i od tada je bio pod pritiskom da se to mora nadoknaditi. Non stop je eksperimentirao, mijenjao sastav, taktiku, pozicije igrača na terenu i za vrijeme njegove 22 utakmice na klupi, Češka nije odigrala dvije utakmice u istom sastavu 
htjeli su ga maknut još nakon završetka neuspješnih kvalifikacija za SP 2018, međutim, "otkrilo se" kako Jarolim ima vrlo jak ugovor koji mu garantira ne samo običnu otpremninu, već punu plaću sve do 2020. godine. Ugovor je iznosio nekih 300 000 € godišnje. Onda je savez povukao ideju o otkazu, a Jarolim obećao da je pronašao kostur ekipe i da slijedi uigravanje po linijama i stvaranje igre. Lažne nade. Ekipa je tonula sve dublje i polako se raspadala, čemu svjedoče teški 0:4 i 1:5 porazi u zadnje četiri utakmice i veliki broj "ozljeda" pozvanih reprezentativaca nakon objavljivanja popisa. Opet se eksperimentiralo, mijenjalo formacije, igralo jednom s tri, pa drugi put s četiri braniča i nakon debakla u Rusiji je svima prekipjelo
odmah se povela rasprava o nasljednicima. U pole position su izbili Jaroslav Šilhavy (donedavni trener Slavije) i Vitezslav Lavička (trenutno trener U21, a prije je vodio Liberec, Spartu itd.). Neki su željeli stranca, ali nakon Straćatele su strani treneri tabu tema u češkom nogometu za sljedećih 15 godina. Najveći romantici su htjeli Zdeneka Zemana, pa da čovjek konačno u 70. godini po prvi put vodi neku češku ekipu
onda se pojavila ideja da Savez razmišlja o Karelu Poborskom, legendarnom krilu reprezentacije, Viktorije Žižkov, Slavije, Benfice, ManU, Lazija, Sparte i Dynama iz Čeških Budjejovica. Poborski je trenutno nekakav koordinator u mlađim kategorijama reprezentacije. Bila je to ideja koja je spojila igračku legendu s ogromnim autoritetom, funkcionera koji se uvijek razumno i pametno izražavao o nogometu i čovjeka koji zna kako to funkcionira vani i sposoban je to implementirati kod kuće. Inače. današnjeg Karela Poborskog nitko živ od vas ne bi prepoznao:
vs. Karel iz igračkih dana 
bila je to neuobičajeno hrabra i progresivna ideja. Poborsky nikad nikog nije trenirao, ali nisu ni Beckenbauer, Platini, Klinsmann ni Ševčenko kad su sjeli na klupu reprezentacije. Međutim, ideja je bila i previše hrabra i dobra, a da bi se na kraju ostvarila. Vrlo brzo je savez ustuknuo i Poborskom ponudio da bude pomoćnik budućem selektoru. Poborsky je to odbio jer je tražio funkciju s jasnim autoritetom i odgovornošću
tako je kao prvi (kladionice nude koeficijent 1,15) i zapravo jedini realni kandidat ostao Šilhavy. Njegov trenerski rukopis je da vrlo brzo organizira obranu koja je čvrsta i ne podliježe panici, a da se napad svodi na rudimentarnu nabijačinu dugim loptama na visokog centarfora. Krmenčik će pod njim procvjetati. Nakon nekog vremena, ta taktika postaje čitljiva i lako se nađe protuotrov. Ta taktika je funkcionirala u češkoj ligi, ali u susretima s taktički zrelijim europskim ekipama baš i ne. Šilhavy nikad nije uspio naći Plan B. Očekuje se da će ga predstaviti u ponedjeljak. Ne bude li drame u zadnjem trenutku
[uredio ian wright - 14. rujna 2018. u 11:40]