GOSTOVANJE!!!

(disclaimer: tijekom ovog gostovanja nitko nije ozlijeđen)

imam frenda koji živi u Pragu, ali je iz Libereca i kao takav je - za divno čudo - navijač Libereca. Kad god je Liberec u Doličeku, onda ja ugostim njega, nekad odemo skupa na Slavia - Liberec, Sparta - Liberec, a dva-tri puta me je odveo u Liberec (zadnji put na Hajduk). Evo njega prošli tjedan, ajmo otić na Liberec - Bohemians i ja ajmo, šta'š drugo radit u nedjelju

do Libereca ima cca 100 kilometara, ali ide se autoputom, pa put prođe brzo. Liberec je inače pravi njemački grad, do '45 je tamo živjelo jako malo Čeha i klub je osnovan tek te godine i to se sve vidi kako u arhitekturi grada, tako malo i u mentalitetu stanovnika jer je sređen, discipliniran, uredan, kao i inače kod Čeha, ali njemački duh daje dodatnu glazuru. Inače je cijeli grad na brežuljcima, stalno se penješ gore-dolje i kao takav je moja vozačka noćna mora jer nema mi gore nego manevrirat autom po uskim strmim uličicama, ali preživjeli smo sve. Uglavnom zato jer nisam ja vozio

u gradu voze tramvaji, dvije linije, ali nema veze, bitno da idu. Zanimljivo je da tramvajske šine imaju dvije širine, jednu normalnu širinu za današnje normalne tramvaje i jednu užu, za uže tramvaje koji su se nekad proizvodili. Zadržali su to to i dan-danas jer uže tramvaje i danas koriste, to im je fora i specifičnost mjesta

klupski marketing radi punom parom i cijeli grad je oblijepljen plakatima koji zovu na utakmicu, čak su i tramvaji oblijepljeni pozivima, pa stvarno ne možeš reći da nisi informiran da je neka utakmica. Svejedno se ovaj put na stadionu okupilo 3000. Klub je srednja žalost već nekoliko godina, nema nekih ambicija, pa se to odrazilo i na posjeti. Naravno, kada dođu praški blizanci, onda se to napuni bez problema (kapacitet stadiona je 9500), a i navijači Libereca su u manjini u vlastitom gradu, kako to već inače ide

karta 300 kruna = 12 eura

puno vas zna da je stadion Libereca pravi engleski, tri kockaste tribine, potpuno pokrivene krovovima, tako da na nas nije pala ni kap kiše, iako je ludovala cijelo vrijeme

pogled na glavnu tribinu, ukopana u brdo

ostale tribinice fine. Izgledaju male, ali imaju nekih 15 redova u visinu

domaći kop

12. igrač

čuvamo vam leđa

bilo ih je negdje 70-100. Nemam dobrih slika gostujućeg kopa jer su mi bili na suprotnom ćošku, ali morat ćete mi vjerovati na riječ da ih je bilo cca. 200

igrala se 45. minuta, gužva pred golom domaćih, sudac taman pokazao 4 minute nadoknade, kada se gostujući Puškač u boli srušio na teren. Znam ja Puškača, trajat će to bar šest-sedam minuta, ajmo mi jest i pit, nećemo ništa propustit. Tako je i bilo

ispod tribine mnoštvo štandova s ićem i pićem. Nisam prošao cijelom dužinom tribine, ali mislim da ih ima bar desetak, tako da gužve nema nikakve. Na Doličeku se piju Krušovice, ovdje je pivski sponzor pivo Svijany. Naravno da je pivo normalno, alkoholno, to se u Češkoj podrazumijeva. Ako baš hoće bezalko, onda to moraš posebno naglasiti prilikom naručivanja

spremni za drugo poluvrijeme

klasična klobasa sa senfom, kriška i pol crnog češkog kruha i deri...

pivo košta 40 kruna, što je 1,5 euro. Jebate, cijena ko u Pragu 2009. godine

ovo je inače pogled ispod tribine prema van. Jedeš, piješ, potok ispod žubori, pogled na zelenilo, odmor

stadion se inače zove Stadion u Nisy (= kod Nise). Nisa je rijeka koja ide kroz grad, a nizvodnije se širi i postaje poljsko-njemačka granica, čuvena granica na Odri i Nisi koju Njemačka nije priznavala sve do sedamdesetih, a nacionalistički Nijemci ni danas. Stadion je smješten između brda i rijeke, nekad je bila samo mala tribinica na zapadu i druga tribinica od pet redova na istoku, pa priča frend kako je uobičajen dio opreme redara bila mreža za hvatanje lopti ispucanih u Nisu. Ona mreža kakva se koristi za šarane u ribarnici

Nisa izgleda prilično maleno i usko, ima tu nekih možda sedam-osam metara širine. Morao sam se popest na zidić i nadvit da uslikam to bolje, skoro sam pao, pa bi novine bile pune trapavih Hrvata koji opet izvode pizdarije po Češkoj

utakmica inače prava prvenstvena, oštra i taktički odgovorna. Nisam očekivao ništa, tj. očekivao sam umor Klokana od Europe, umorne i teške noge, psihičku iscrpljenost blabla, 1:0 na domaće ziherica. Liberec je nastupio s dosta respekta, pa je prvo poluvrijeme bila dosadna bitka na sredini terena s 584 glavometa

u drugom se to otvorilo, jurnuli su jedni na druge. U 60. je Liberec imao penal, ali Bohemiansov golman Reichl ga je obranio. Pa je Matoušek pobjegao obrani i našao se sam pred golmanom, ali je diletantski pucao preko tribine. Bilo je jasno da će pobijedit onaj koji prvi zabije gol. Šanse su imali jedni i drugi i kada se već činilo da će završit 0:0, u sudačkoj nadoknadi prekid za Bohemians, uobičajena duga lopta na drugu stativu za Krapku koji glavom spušta suigraču i ovaj jakim udarcem pronalazi put do mreže za 0:1

uh, bitna pobjeda kluba sa samopouzdanjem za još veće samopouzdanje. Sve smo jači...