nije bez veze Kmotrik

(za one koji ne znaju čehoslovački: kmotr = kum)

Nisam znao, paše mu prezime. Pasienky isto izgledaju otužno, kontam da će i njih kum rušiti u budućnosti, lukrativna lokacija jedino ga malo koči GUP, jer je tamo sportsko-rekreacijska zona.

srušit stadion, napravit stanove, tri klupice, jedna teretana, pet kladionica i sportsko-rekreacijska zona je očuvana

koji je razlog zasto je unistio , sta je htio dobit zemljiste

i lokomotiva košice se vratila u 3 ligu isto tuga teska da takva dva kluba igraju ove lige

Marek Matejovsky sa 42 godine u početnoj postavi Mlade Boleslav. Naspram njega, Modrić je još mladić

Prvi cilj mu je bio napraviti moćan tim, u čemu je donekle i uspio...onda je bacio oko na Slovan, a gašenje Petržalke je bio bonus jer je uhvatio zemljište koje je prvi red do Dunava s najboljim pogledom na grad, uz stari most koji vodi u sami centar. U post-mečiarskim godinama investitorima nije bio problem mijenjati GUP, pa je to pretvoreno u zonu mješovite gradnje. Uskoro tamo kreće gradnja kompleksa zgrada - hotel, uredi, stanovi. Dozvole ima, samo mu je sadašnja gradska vlast skinula par katova. Šteta jer je stadion bio bombončić, a Engerau se vraća na stare staze slave. Nadam se da će i Inter u drugu ove sezone.

prva utakmica sezone ❤️

neponovljiv osjećaj iščekivanja nepoznatog. Nogomet je to i sport, svake sezone se kreće ispočetka i sve što je bilo lani se zaboravlja, bilo loše ili pozitivno. Krećemo od nule

obučem na sebe majicu o kojoj sam već pisao , izađem na ulicu u 16:32 i tamo more ljudi u zelenom. Na dan utakmice je cijeli kvart u zelenom: konobarice nose zelene majice, a 150-godišnje babičke vješaju zeleni veš na balkonu. Slučajno? Nema šanse

promijenio sam i mjesto svoje godišnje karte. Više nisam ispod samog krova (to se događa kada nesmotreni idiot kao ja pomiješa A5 i 5A), već sam se spustio desetak redova niže. Taman sam u liniji svih ofsajda, mogu biti oko sokolovo i pomoćnik VAR-u. Subjektivan, pristran i poluslijep, ali kao da im to smeta

20 minuta prije početka

ove sezone je i modernizacija: nema više plastične kartice, već godišnju imam na mobitelu. Na ulazu pokažem QR kod i ulazim. Cijelo ljeto razmišljam kako ću otić u klub i tražit da mi za nadoknadu od 6 eura ipak naprave plastičnu, ali onda na forumu čitam iskustva drugih - dođu to napraviti, pa im ne radi printer, pa nitko nema pojma kako pokrenut printer, pa tetka za šalterom govori "ma što će vam plastika, pa prije ćete izgubit novčanik nego mobitel" i slične uobičajene user-unfriendly pizdarije iz kluba, a na koje je svaki Klokan već navikao. Da sam im ja šef, svi iz adminstracije bi letjeli kluba prvi tjedan. Svi imaju mentalitet tetke sa šaltera u općini - ja sam bog i batina, a svaki klijent je glupi mali crv

(još im nisam zaboravio incident prije dvije godine kada sam došao kupit godišnju, pa mi tetka kaže da nema. Kako nema, krušnu vam mrvu jebem, pa niste preko noći postali Real Madrid?!?! I sad ona meni pokazuje nešto na ekranu, sve crveno. Dobro, tetka. Odem doma i dvije minute kasnije kupim online godišnju. Mjesta ko u priči)

ali Bohemians je to. Toliko trapavo, pomaknuto, neprofesionalno i šepavo, da se moraš tome sažaliti

pa iščekivanje na koga ću naletit na novom mjestu. Lani je ispod krova bilo svakakvih likova. Bio je jedan bračni par tri stolice od mene, oni su dolazili na svaku. Fini ljudi, kimnuli smo si svaki put. Inače su se smjenjivali razni pijanci, fanatični navijači, pušači, lik koji je pola utakmice odgledao stojeći. Ništa ne vidim. Ajde sjedni, brate, ima nas koji volimo svoje noge. Onda se pomaknuo za jednu stolicu, ali i dalje je stajao. Pa galerija likova koji 87x tijekom utakmice idu po pivu, pa pišat, pa jest, pa su nešto zaboravili, pa po pivu, pa pišat i tako in continuo. Vide 8 minuta utakmice

pa sumnjivi smrdljivi neotesani likovi, talog društva za koje odmah vidiš da su navijači Sparte. Neki deseti lik je jednom prilikom sjedio kraj mene, a na mobitelu mu hrvatski grb. Nisam ništa rekao, ali nemam živaca upoznavat se s dijasporom, nisi ti ništa kriv. Pa opet neki turisti, dva para, ali žemske su bile Čehinje, a likovi stranci. Pa su ispred mene sjedili likovi koje ništa nisam razumio, u jednom trenutku sam se stvarno koncentrirao i nakon par rečenica skužim da pričaju engleski. Šta, koji kua, ke? I onda mi svane - pa to su Škoti

par puta je bio lik s nekim frendom. Frend je izgleda čovjek s posebnim potrebama, a lik je cijelo vrijeme oko njega skakao, donosio mu pivu, kobasice, objašnjavao što se događa na terenu, grlili su se ko sumanuti kada bi pao gol. Odveo je svojeg posebnog prijatelja na Klokane. Baš pozitivna slika

ispod mene sjedilo pet nekih Amerikanaca, svi likovi od cca 30 godina i svi isto uniformirano obučeni: polo majica, kratke hlače, šilterica. Izgledali su kao nekakav Navy Seal Commando koji je dobio vikend u Pragu za nagradu. Obukli su se kako je u "CIA Guide to European Soccer" opisano da izgledaju domorodci, pa da ne budu sumnjivi

pa jednom su bili ćaća i sin. Ćaća je konzumirao valjda deset pivi tijekom utakmice, ali sina (nekih 13-14 godina) je držao strogo na lancu: on je smio popit samo po jednu pivu na početku svakog poluvremena

ovaj prvi put nikakva drama. Desno od mene neka familija s troje sitnije djece, njima naravno sve to dopizdi za pola sata i onda sad smiruj, objašnjavaj, svašta nešto i onda su ih se riješili tako da su svakom turnuli mobitel u ruke. I dječica ostatak utakmice mirna ko bubice

lijevo od mene neki tata i sin. Tata u dresu od Čilea, a mali sav u Bohemiansovom merčandajzu. Ajd dobro. Čujem u jednom trenutku da pričaju španjolski, ma vidi, stvarno Čileanci. Ispred i iza mene ništa zanimljivo

a iščekivanja je bilo jer smo u pripremama gazili ko Tatari: 4:0 Paksi, 7:3 Austriju i u generalci 4:1 Trenčin. Nakon odvratne prošle sezone je potpuno raspršen nesposobni napad, došli su Drchal i stari dobri Jusuf, Matoušek je i dalje najbrži igrač lige, a Ristovski igra neko polukrilo-poludesetku, što ni nije čudno s obzirom da u prvih 15 utakmica kao napadač ima ravno 0 golova. Naravno, i dalje je rak-rana ekipe obrana - golmana nemamo već desetljećima (imali smo ga jednu sezonu i odmah smo se kvalificirali u Europu), a obranu drži najsporiji stoperski par u povijesti nogometa Vondra - Hulka

tekma je bila živahna, Banik je sasvim ciljano koristio sporost zadnje linije i cijelo prvo poluvrijeme se nakon dva pasa nalazio u situacijama 3-na-3 na 25 metara od gola domaćih. Katastrofa. Pogodili stativu, imali dvije ogromne šanse, Vondra očistio s gol-crte, golman nešto obranio... lako je moglo biti 0:3 na poluvremenu

u drugom dijelu su se domaći malo skockali i Banik više nije stvarao šanse. Poveli smo u 55. minuti, ja na nogama, mali Čileanac kraj mene oduševljeno maše šalom iznad svoje glave i šamara me uzastopno. Dopizdilo mi nakon pet-šest puta, pa sam sjeo

nakon toga Banik baš ništa nije odigrao, pa smo u 82. zabili drugi gol, činilo mi se iz čistog ofsajda, VAR gledao dvije-tri minute i presudio da je gol jer je lopta zapela za nekog Banikovca. Ispala mirna rutinska pobjeda. Stadion oduševljen (bilo je 5800)... i onda sranja

već je išla sudačka nadoknada kada oni iz ničega zabiju gol. Ajde nema veze. Dvije tri minute kasnije, oni očajnički napadaju, neka poluvisoka lopta u 16erac i meni se učinilo da je nekog pogodila u ruku. Klupa Banika odmah skočila, na stadionu tajac, VAR se uključio, ja već počeo filozofirat "ovdje su nam priznali gol koji je izgledao kao ofsajd, pa jebiga, mora se to izravnati"... čekanje nove dvije minute i onda sudac kaže da nije penal i odmah svira kraj

POBJEDA

zelena retro-adidas majica je odradila odličan debi. Idemo i sljedeći put. Majica koja pobjeđuje se ne mijenja

sljedeće kolo mali gradski derbi, putuje se preko Vltave na Duklu

nakon utakmice rijeka zelenih se razmilila po kvartu opijena pobjedom, konobarice po kafićima u zelenom, uđem kod Vijetnamca kupit nešto sitno, a on na mobitelu gleda izjave nakon utakmice. Vršovice su to. Liga se vratila 

TOP 3 najgorih stvari u životu je kad mi na utakmici netko iza mene na tribini sere da sjednem. Na tribini smo, ne u kazalištu 😁