tapkanje je smisao života
kako sam uvijek bio malo kurtxevit, tapkao sam se redovito protiv starijih, pa bih teško stradao jer je moj dlan bio manji od njihovog, a ni tehnika ništa specijalno. To me naučilo vrijednoj lekciji za budućnost: ne izlaži ono čega ti je žao. Pa bi se tapkao sa sličicama kojih sam se htio riješit, nisu mi se sviđale ili iz nekog trećeg razloga, pa me gubitak nije toliko bolio
a bio je i lik iz razreda koji je po prirodi imao stalno znojne dlanove i on bi uvijek pobjeđivao jer bi mu se sličice uvijek zalijepile za dlan. To me naučilo drugoj lekciji: uvijek postoji netko tko ima neku predispoziciju, nismo svi isti, ne potcjenjuj drugoga
malo tvrdoglav i pod utjecajem filma Karate Kid, počeo sam trenirat, usavršavat tehniku i slično i to je donijelo bolje rezultate u srednjem razdoblju. Treća lekcija: rad i trud se isplati
i ajde ti sad to sve objasni mojoj raski u trećem razredu koja mi je rekvirirala bunt od valjda 150 sličica, što je u tom trenutku bila valjda 50% moje osobne imovine (druga polovina je bila polako rastuća zbrika Alan Ford romana)... to joj nikad nisam oprostio i danas da je vidim na cesti, pitao bi ju za zdravlje
[uredio ian wright - 14. prosinca 2023. u 11:40]
