Model financiranja novog stadiona na Poljudu. Unaprijed prodati sezonske karte za utakmice Hajduka. Sezonske karte koje uključuju kup i sve utakmice Euro natjecanja. Minimalno se može uzeti 5 godina unaprijed, pa koliko godina god želiš. Biraš koje god sjedalo želiš na stadionu. Sve ovo najaviti nekoliko godina unaprijed, da ekipa nebi morala uzimati kredit da bi financirala ovako nešto. U slučaju da sa većim društvom se dolazi na stadion pravo prvotnog kupovanja ulaznica. Ako nije moguće pored svog mjesta, onda negdje drugdje na stadionu. Natpis na stražnjem dijelu sjedalice tvog imena dokle god postoji stadion. Kada ljudi imaju svoje stalno mjesto na stadionu paziti će se više i na infrastrukturu. Hoće li neko baciti opušak na pod, wc i slično. Svima koji kupe ovako sezonske karte pravo prvootkupa u sljedećim sezonama. Prodaju se od najjeftinijih karata do vip lože. Ajmo reći, cirka 10000 prodanih karata po 500 eura, u prosjeku 10 godina kupljenih unaprijed. To je 50000000 eura. Najmanje polovinu ovog iznosa će se dobiti od prodaje imena stadiona samo ako se bude igrao Euro na njemu. Poljud ne zvuči kao neko ime, žao mi je što nije ostao Pampas stadion jer riječ pampas zvuči fenomenalnom. U 6 utakmica na Euru na stadionu od 50000 po cijeni karte prosjek 100 eura će se izvući 25 milijuna eura. Dakle, ovo je 100 milijuna eura.
Ali, sada dolazimo do najozbiljnijeg problema u potencijalnom organizaciji ovog Eura. Da ponovim, stadion na Poljudu je remek-djelo arhitekture. Dok sa druge strane atletska staza je nepotrebna.
P. S. Igrao sam nešto šah neozbiljno, mislim da sam s ovim argumentom koliko se može zaraditi od prodaje ulaznica za Euro što vjerojatno pokriva razliku od planiranih gledatelja na stadionu do veličine potrebne za organizaciju Eura napravio šah mat. Ili ako nisam, u ovakvoj situaciji je vrijeme da se preda partija.