U Maksimiru - Croatia!
Kafic, pod betonom, zapada. U Maksimiru. Visnja, domacica. I zbor "kolega". Sedma sila. Zidak i Co. I pitanje:
"A kaj sada...?"
Velim: znate, kaj. Gledal sam kako srbo-komunisti gaze Gradjanski. Evo me, da, sada vidim kako ce to izvesti Hrvati...!
Pardon. Nitko nije protiv Croatije. Ni ja. Ali ja odmah imam i prijedlog.
Zbor je na usesima.
- Ne Croatia, nije domaja za Ausland - upotrebu. Ne!
Matosevska formulacija iz pjesme "Prema Sv. Kralju: Kroacija."
Da, sa "Ka". I sa "cije..."!
Sjecam se onih stihova:
"U katedrali kas su teske noci, na Banov grob zna neka zena doci, s teskim krizem cijele jedne nacije, a kip joj veli:"Majko, audiant reges: Regum regno non prescribit leges..., "I, dok je srca, bit ce i Kroacije"!
Fantasticno!
Na skupstini kluba HASK-Gradjanski, malo se govorilo o staroj slavi.
Malo!
Bacena je na dnevni red promjena imena, gotovo, "od suba". Medu odbornicima nije bilo ni povjesnika ni advokata.
Klaric je rekao jedino "ne", u rukavicama, bijelim. No, i to nije imalo duse. Jer, ocito, branila se postavka "Dinama".
Od 17 ljudi - "za", jedan je bio glas "kontra" - predstavnik BBB.
Dvojica su se suzdrzala.
Da, ovako je izgledala svecana sjednica. Bio je ponedjeljak, suh, bez snijega i kise. Vjetrovit. Neki, opasan.
Blau-Montag.
A, nije se "dokolicarilo". Naprotiv. U sedam minuta pao je Gradjanski i od njega nesretno i nespretno objesenti HASK.
Jedna je tradicija i slava - kihnula!
HASK ce se "spasiti" (akademska mu je Mladost uvijek "na otvorenju"), ali Gradjanski? Ne znam.
Kaj bu bilo s purgerima?
Kramer, Pavkovic, Maljkovic, Chiabudini, Matijevic, Boch, Ing. Dobrinic... i jos toliki, rekli su: "Idemo na Gradjanski". S pocetka!
Nema zaboraa. Ni brisanja.
A, Ivica Papes komentira:
-Ring je slobodan. Dva su mjesta prazna: Gradjanskog i HASK-a! Tko ce na njih. Tko ce navuci modru odnosno crvenu "kozu".
Tko...?
Atmosfera je ratna. I radna. Nema opustenosti. Sve je "haptak"!
Ceka se pretvorba. I, ne samo imena.
I, alea iacta est... Pala je! Da, kocka.
"Croatia"!
Bebeovci su kontra. Zdol, mladicak u vinterici, po tom cu pamtiti, gotovo prijeteci je dovikivao: "Ne radite dobro...!"
Skupstinari su glasovanjem jednostavno, izolirali klince.
Rat je? Decki su puni naboja. Ne!
Od prvog ozujka 1993. Zagreb je dobio u Maksimiru Croatiju.
I, mesa je bila fertig. Zacas.
Gradjanski, nikad vise! Ili...
Izvor: Legende Zagrebackog nogometa, Z.Magdic