Lukass je napisao/la:
javasluk je napisao/la:
Nekad, devedesetih mnogi dinamovci precjenjeni : Silvio Marić, oba Šimića, Cvitanović.........
.........ali u to vrijeme je u repki bar bilo prostora za takve, i nakon LP 1997. čak je i bilo opravdano ih voditi na SP, ali objektivno i preplačeni i onak prepuvani.............
Vidi cijeli citat
Razumijem za Josipa Šimića ali ove ostale te ne kužim.... Cvitanović je u Croatii trpao svima, Maric bio odlican tih 2,3 sezone kao vezni, rijesavao vrlo vazne utakmice.... U obrani gdje su bili Tomas, Juric, Simic (on kao najmladji) znali su odigrat odlicno....
A za preplacenost, ne znam bas.... Mislim da sada
puno vise dobivaju ovi danasnji "jebivjetri" nego ondasnji koji su ipak opravdavali svoja ulaganja igranjem u Europi ali uspjesnim igranjem....... A i stadion je bio cesto pun....
Ne razumijem to prenapuhani..... Mozda se varam ali to je mozda zadnja generacija sa ovih prostora koja je uspjesno (relativno) igrala grupnu fazu LP.... Ovi danas relativno uspjesno igraju
grupe kupa UEFE pa su napuhani ko slonovi po svim medijima.... Neke se cak i gura u reprezentaciju na temelju jedne teže odigrane utakmice u cijeloj yebenoj sezoni.....
Ajd daj pojasni mi malo to prenapuhani
Vidi cijeli citat
Uuuuuuu, ovo ja volim kad netko poželi "raspravu"!
Sve što kažeš stoji. Teško bi se moglo bilo što proturječiti, a uvijek postoji ono "ali".........
Priču je teško shvatiti bez vremenskog konteksta. Tu se radi o periodu onako u grubo 96-2000, e a što je tom periodu predhodilo? Nakupljene frustracije od prethodnih dva-tri desetljeća iz vremena "one" države, pa
steaue i auxeri znači različiti europski neuspjesi i sve se to onako taložilo u nekom prosječnom navijaču Dinama, publika i igrači su bili jednostavno gladni uspjeha, i tada je to u to ljeto 1997.g. na susretu u maksimiru s Partizanom eruptiralo, i radilo se dobro dvije tri sezone, stvari su bile OK posložene, i naravno da u takvom okruženju se može iz pojedinca izvući daleko više nego u "mlitavom" okruženju. A naravno da je na ruku i išla priča o novostvorenoj reprezentaciji/državi u kojoj je bilo itekako prostora, jer ruku na srce tada mi nismo imali ustaljeni krug od nekih 25-30 igrača, već uz standardnih 11 za rezerve se tražilo tko što može odigrati! I naravno da bi Ćiro bio lud ne koristi igrače koji su se potvrdili na europskom frontu! Jesen 99 Dinamo ravnopravno igra u LP.
Debelo si u pravu kad govoriš ovo o ovim "današnjim jebivjetrima" ali tu moram malo dodati, premda osobno nemam ništa protiv dovođenja igrača sa strane i stranaca, čak naprotiv smatram to neminovnim, čak i uz najplemenitije namjera Mamića mislim, da dovodi preskupe igrače, barem u ovom valu mu se to nije isplatilo, mnogo novca ubacio, a rez nije ekvivalent, i tu opet stoji tvoja tvrdnja o usporedbi s Canjuginom generacijom! E, ali LP je u tih 13-14 godina otišla daleko u odnosu gdje je bila sredinom devedesetih, a kako stvari stoje moglo bi se dogoditi da bude još žešće!? Nadam se da Liga Europe neće doživjeti sudbinu KPK-a i
interttotoo kupa. Kad gledam današnju LE mislim da je jače od LP 94.g. kad je Hajduk došao među osam. Mnogo je razloga zašto je taj efekt, 94.g. je bilo pravilo "tri stranca", a u međuvremenu su se digli i mnogi "istočni" klubovi, kao i ulažak ogromnog kapitala "iz vana" u velike europske klubove. Za ove današnje u Dinamu, je primjetno kako nema "kemije" u Mamićevoj ekipi, igraju zbog novca (što je OK) ali je vidljivo iz aviona kako su mrzovoljni i kako igraju prek k! A nije i nebito što u Canjuginoj generaciji je bilo istinskih dinamovaca, barem pola, makar u profesionalizmu se nema baš pravo na emocije. jbg....... Igrali su oni dobro, ali ipak mislim da se ipak mnogo okolnosti poklopilu koje su im išle na ruku, i ne bi bilo fer podcjenjivati ali mislim da se ipak ne radi o plemenitoj "robi", vrijednoj da, ali nisu oni u klasi Bobana, Prosinečkog, Šukera, pa čak i nekih igrača Dinama iz vremena YU-lige koji nisu mogli niti blizu ondašanjoj repki, a o nekim transferima nisu niti sanjati mogli! (premda je bilo u dinamovoj svlačionici igrača koji nisu daleko od ovih).
S tim da raditi ovakve usporedbe je izuzetno klisko, ali pitanje je što bi bilo baš s Bobanom i Šukerom i Prosinečkim da su rođeni dvadesetak godina kasnije, danas konkurencija "melje" i čini mi se da je daleko lakše propast danas nego kad su oni započinjali.