Ovi u Tottenham-u su jeli lude gljive kada su odlučili postaviti Tudora za trenera. Treba im nekakvi pragmatičar da dobije par utakmica, a ne Tudor.
Tudor još uvijek igra stil nogometa koji je igrao u Hajduku, isto tako nije ništa unaprijedio taj stil, naprotiv isti problemi koju su bili u Hajduku su se mogli vidjeti i u Juventusu.
Evo tri analize Tudorove igre:
https://www.youtube.com/watch?v=QtBFXKgNInU
https://www.youtube.com/watch?v=s8-lDbxkTdM
https://www.youtube.com/watch?v=3EOwtSJY_10
Uglavnom Tudor je fokusiran na presing koji ne funkcionira uvijek. Ima dosta čudne ideje kako da taj presing bi trebao funkcionirati, u nižim/slabijim ligama to još nekako funkcionira na ovako visokoj razini, baš i ne. Najveći problem je rupa u sredini terena koja je uvijek prisutna. Tudor tu rupu nikad nije riješio, a čini se da niti nije niti pokušavao, već je aktivno pridonosio njenom povećanju. Drugi problem je što njegov presing se dosta puta samo raspadne, jer igrači su često izgubljeni po tome tko bi trebao pritisnuti koga.
Isto tako forsira dosta trčanja bez ikakvog efekta, što rezultira da njegove momčadi fizički i mentalno često padaju pri kraju utakmice. Stalno mijenja zonsku i čovjek na čovjeka obranu, a da ni jedna ne funkcionira. Mislim tu se vidi i njegova najveća mana a to je da kada mu nešto ne štima on ne radi male korekcije da to sredi, već radi masovne promjene, i tako ukrug.
Osim presinga, praktički drugo nema ništa. Građenje igre ne postoji (uglavnom ispucavanja golmana), duboki blok je često očaj, momčad mu je nije pretjerano ubojita u završnicama, vrlo su rasipni sa kontrama i šansama. Dodaj tome da mu momčadi su dosta ofenzivno postavljene, a s druge strane igraju dosta direktno i vrlo su rasipni sa loptama, onda imaš recept za katastrofu.
U slabijim i defanzivnim ligama još mu ovo može proći, ali u Premiership-u takva njegova igra ima male šanse da prođe, čak i da mu se da Arsenal, City, Liverpool, on bi vrlo vjerojatno opet se borio za opstanak.
Tudor ima samo mutne koncepte kako bi njegova momčad morala igrati, i to je to. Čovjek se ne bavi detaljima, niti onime što mu ne spada u njegov koncept, niti unapređuje te svoje koncepte igre. Ide glavom kroz zid svaki put, pa što prvo pukne. Već je toliko glava potrošio, ljudi bi pomislili da je nešto naučio, ali ne.