Ne znam što mi je čudnije slušati, pesimizam i nezadovoljstvo navijača Arsenala koji stalno gledaju prema Cityju i strahuju od njih ili one koji podcjenjuju Arsenal i govore o nikad lošijem prvaku. Ovaj City da pet puta igra s drugoligašem, imao bih osjećaj da neće sve pobijediti.
Da, možda Arsenal ne igra spektakularno, ali su čvrsti i imaju konstantu cijelu godinu, jako teško gube utakmice. Uz to, do savršenstva su doveli jedna aspekt igre iz kojeg generalno pada jako malo pogodaka. Volio bih vidjeti klub koji bi odbio golove koji se Arsenalu s podsmijehom zamjeraju. Svi to vježbaju, ali nitko nije tako dobar. I to je kvaliteta.
Pojam lijepe igre je ionako relativan, a danas pogotovo. Ni kod drugih klubova baš ne frca od ljepote na sve strane. Znao je Arsenal igra atraktivno, pa je ostajao bez naslova. I sad u bližoj povijesti, a da ne spominjem one Wengerove generacije. Naslovi nekad dođu i kao nagrada za sezone u kojima si možda bio i bolji, ali nisi osvojio. Kad se gleda sve što su odigrali nakon što su preselili s Highburyja na Emirates, definitivno su zaslužili (barem) jedan naslov.
