Da, nisam tia to napisat za slucaj da ga odaberu. Izgleda da se Wenger malo uvridia sta ga je Arteta otkanta zbog Pepa kad je Vieiru preporucia a ne njega.

odlazi jedno pet-šest godina prekasno, ali svejedno će zauvijek ostat identificiran s klubom. Bez njega bi Arsenal danas možda bio ono što su recimo Everton i Aston Villa - stari gospodski engleski klubovi koji se nisu snašli u transformaciji iz stare dobre izolacionističke First Division u globalističko-korporativnu Premier League


Arsene Who? su se pitali Englezi onomad kad je stigao iz Japana, ali poznavatelji nogometa su dobro znali o kome se radi. Wenger je od Monaca napravio odličan klub, doveo Weaha, Djorkaeffa i Klinsmanna, Wenger je kroz juniorsku školu pripremio Petita i Henryja za buduću karijeru, Wenger je s Monacom igrao finale Kupa kupova, još jedno polufinale i polufinale LP '94. I onda je razočaran aferom Tapie i nepoštenim francuskim nogometom otišao u Japan

možda se netko sjeća kako su Japanci 1992 smislili plan kako će do 2092 postati prvaci svijeta. Pravi čovjek za dugoročne planove je sasvim sigurno bio Wenger. Puno stvari je naučio tamo, što je kasnije iskoristio u Arsenalu

kad je došao na Highbury, nije Arsenal baš bio toliko loš: prvaci iz '89 i '91, dva kupa '93, Kup kupova '94 protiv nepobjedive Parme i finale izgubljeno u produžetku sljedeće sezone

imali su najbolju obranu u Engleskoj (Seaman - Dixon - Keown (Bould) - Adams - Winterburn), kobru Iana Wrighta u napadu, prekaljenog Davida Platta u sredini, Parlour desno, a imali su već i Bergkampa koji je došao iz onog groblja talenata pod imenom Inter

uglavnom, nije Wenger krenuo od nule. Međutim, polagano je mijenjao kulturu u klubu. U Japanu je bio zadivljen njihovom zdravom kuhinjom i kako nema debelih, pa je uveo stroga pravila u jelovniku. Tu je bio i malo lukav jer su prvo igrači dobijali neposoljenu i općenito bezukusnu hranu, pa je izbila pobuna, pa je Wenger mudro dopustio kečap. I malo soli. Izgledalo je kako su obje strane napravile kompromis

pa ih je počeo mučit rastezanjima prije i nakon treninga: uveo je elemente joge i pilatesa i igrači su prvo bili zaprepašteni, ali kasnije su priznali da im je to produljilo karijeru za par godina. Već je David Platt (koji je igrao par godina u Italiji pod Trapattonijem i Erikssonom) u svlačionicu donio sljedeću novinu: masera prije i poslije utakmice. Wenger je uveo i vitamine. Opet, strancima je to bilo normalno, Englezi koji su igrali vani poput Platta su to isto smatrali uobičajenim i onda je bilo lako to progurati. Tako se pomalo kršio otpor starosjedilaca i korak po korak mijenjala kultura unutar kluba

veliki problem je bio naravno i "drinking culture" među engleskim igračima, ali i to je najvećim dijelom došlo pod kontrolu jer je taman u vrijeme Wengerovog dolaska Tony Adams javno priznao da je alkoholičar, bila je to afera koja se tjednima vrtila po medijima i Adams je kasnije naravno bio predvodnik borbe protiv alkoholizma u svlačionici

sve se dakle nekako poklopilo: ekipa koja nije bila loša i Wenger koji je uveo neke novotarije. Za uspjeh su po meni bila ključna tri transfera: Patrick Vieria koji je doveden kao veliki talent iz Milana u kojem se nije baš nešto snašao, Marc Overmars - igrač koji je meni onda, danas i ostat će zauvijek oličenje brzog, fenomenalnog, ubojitog krila I treće pojačanje je bio Nicolas Anelka - to je bilo kao da si doveo mitraljez među urođenike koji napadaju s kopljima

jednom kad je osvojen prvi Double, Wenger je postao nezamjenjiv

bilo je tu naravno i kasnije odličnih momčadi (Invincibles su bili fenomen) i igrača (Van Persie)

Šteta ipak za zadnji par godina, sve slabija ligaška forma, zadovoljavanje s top 4, sve lošije momčadi, odlasci najboljih igrača i gotovo pa redovite pljuske od rivala i Bayerna.

Isto tak što je bio stariji to je više bio staro zanovjetalo koji je uvijek imao izgovore za svoje poraze ili je mudrovao oko nečeg. 

Ipak naravno njegov utjecaj u Arsenalu je bio nesaglediv i sigurno je da će ostati zapamćen kao legenda kluba.

Vi govorite o Arsenalu kao da je neki Derby County, Leeds ili nešto slično pa oni su prije Wengera bili 11 puta prvaci Engleske te u to vrijeme zapravo u cijeloj svojoj povijesti su jedan od najcjenjenih klubova na otoku te ako se ne varam i najduže su u najvišem rangu engleskog nogometa tamo od negdje 1920. Te zapravo ako se pogleda njegova statistika u Arsenalu ona nije nimalo impresivna pogotovo u usporedbi s Fergusonovom u Man U. ( 3 naslova naspram Fergusonovih 13 i još 2 lige prvaka.)

Jozak slobodan. 

Nitko ne govori da je Wenger bio neuspješan trener, to bi bilo smiješno. Nema potrebe ni ponavljavi što je već napisano na zadnjih nekoliko stranica. Stvarno je neke stvari promijenio iz temelja u Premiershipu.

Zapravo je u svemu tome imao jednu manu, a to je činjenica da je uvijek težio određenoj vrsti igri i odbijao se prilagoditi promjenama. Uvijek je težio istom tipu igrača i pokušavao složiti isti sustav igre. Ferguson, koji se nameće kao logična usporedba, igrao je na razne načine i puno toga promijenio obzirom na rostere koje je imao. Da je Wenger bio malo fleksibilniji, vjerojatno ni ove zadnje sezone ne bi bile takvo mučenje.

Mene od svega najviše zanima kako će ga navijači, koji ga godinama brutalno vrijeđaju i tjeraju iz kluba, ispratiti iz kluba na kraju sezone? Jer bilo bi licemjerno od njih sada da mu prirede neki topao, emotivan oproštaj (koji apsolutno zaslužuje), bolje bi im bilo da ostanu đubrad do kraja.

Ma kakvo brutalno vrijeđanje i tjeranje? 

Neki navijači su, sasvim opravdano, bili mišljenja da je vrijeme da se povuče. Ne vjerujem da je sa strane navijača Arsenala bilo ikakvog vrijeđanja.