Barić, Otto, nogometaš i trener (Blasnitzen, Koruška, 1933).
Kao igrač sredine terena nastupao za zagrebačke klubove Tekstilac (1953–55), Metalac (1955–57) i Lokomotivu (1957–60). Vrlo dobar tehničar, ali nedovoljno brz i agresivan, s dobrim pregledom igre. Nastavio kao trener. Najviše radio u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj. Vodio Lokomotivu (1963–65), Opel Rüsselsheim FC (1965–69), Wiesbaden (1969–70), Wacker Innsbruck (1970–73), s kojim je osvojio austr. kup 1970. i 1973., LASK Linz (1974–76), NK Zagreb (1976–79), Dinamo Vinkovci (1979–80), potom je bio direktor škole Hitrec–Kacian u zagrebačkom Dinamu (1980–81).
Slijedi uspješno razdoblje u Austriji: Sturm, Graz (1981–82), Rapid, Beč (1982–85), s kojim je osvojio austr. prvenstvo 1982. i 1983. i kup 1983–85., finalist KPK 1984., njem. VfB Stuttgart (1985–86), ponovno Rapid, Beč (1986–88), austr. prvak 1987. i pobjednik kupa 1987., Sturm, Graz (1988–89), Vorwärts Steyr (1990–91), Austria, Salzburg (1991–95), austr. prvak 1994. i 1995., finalist Kupa UEFA 1994. Bio je trener hrv. A reprezentacije uz izbornika Blaževića (1995–96), potom trener zagrebačkoga Dinama (1996–97), s kojim je osvojio prvenstvo i kup 1997., pa trener tur. Fenerbahçea (1997–98), austr. LASK-a (1998–99), izbornik austr. reprezentacije (1999–2002) i izbornik hrv. reprezentacije (2000–04).
Sedam puta dobio »Oscara« kao trener godine u Austriji (1982–85., 1987., 1994., 1995); izabran u Austriji 1994. za »čovjeka godine« u konkurenciji šport i kultura.