bio sam u Bordeauxu ´98, kad smo igrali s Argentincima za prvo mjesto u skupini... kod njih u sastavu Veron, Gallardo, Batistuta, Ortega, Zanetti, Simeone, a na klupi Passarella... nismo im mogli nista, ne sjecam se postene sanse nasih, jedina utakmica na SP koju smo stvarno nadigrani. Nismo im mogli nista ni na tribinama, bili su brojniji, glasniji, temperamentniji, jedina utakmica gdje smo bili podredjeni
bio sam i onog kisnog lipnja ´94, kad je Argentina gostovala u sklopu priprema za SP. Diego u Maksimiru i kraj njega Batistuta, Caniggia, Nestor Sensini, Abel Balbo, Redondo i Chamot... Maradona je rezervirao cijeli jedan kat Esplanade za sebe (ostatak ekspedicije je bio na drugom katu), a trener Basile se izgubio u Zagrebu jer se isao provozat tramvajem (u Buenos Airesu su taman ukinuli tramvaje, pa su mu nedostajali). Sacuvali smo 0:0 i bili sretni zbog toga...
nekoliko godina nakon te prve utakmice se stalno provlacila ideja kako ce nam Argentinci uzvratiti domacinstvo i kako ce na Monumental ili Bomboneru istrcati Hrvatska... znao sam se uhvatiti kako sanjam otvorenih ociju o toj utakmici i racunao sam kako bi prijenos bio vjerojatno oko jedan ili dva u noci zbog vremenske razlike i kako zbog uzbudjenja ne bi spavao ni noc prije ni noc kasnije
od gostovanja Hrvatske u Buenos Airesu na kraju nije bilo nista, ali nekad jos uvijek sanjam o toj utakmici...
[uredio ian wright - 12. studenog 2014. u 10:06]