Kako preustrojem možemo prisliti državu da se drži Zakona, kada to ne čini ni sada? Problem je provedbe zakona, a ne ustroja. A to se vidi i iz članskog dopisa klubu, nakon kojeg, kao i svih godina kad su mediji upozoravali na različite nepravilnosti i sukobe interesa, nije napravljena banalna inspekcija?

Udruga koja je financijski i poslovanjem transparentna, demokratična i legalno posluje bez sukoba interesa za što se mi zalažemo je, posebno u datom trenutku financijske krize, bolje rješenje od pretvorbe po sili zakona svih (ne može drukčije) profesionalnih klubova u tri glavna športa, jer:

• Istovremena privatizacija svih profesionalnih klubova u Hrvatskoj je smrt hrvatskog športa i uteg jedinicama lokalne samouprave u smislu odgovornosti i još izravnije brige za preživljavanje tih klubova

• klubovi neće dobiti većinski privatne vlasnike (to ne može iscijediti čak niti institucija poput Hajduka) i ostat će nedefinirano dugo vrijeme u vlasništvima gradova. Samim tim gradovi ne samo da moraju osigurati kadrove i logistiku za transformaciju, organizaciju i upravljanje desetinama takvih klubova (grad Zagreb npr.), nego će postati i odgovorni za njihovu insolventnost, stečaj i samo poslovanje, koji se ne mogu u sustavu ZTD-a zaobilaziti, skupa s rokovima i dodatnim poreznim i fiskalnim nametima.

Tako se lokalne jedinice mogu vrlo brzo naći pred odlukama ugasiti ih masovno, te time ukinuti vrhunski šport i ligaška natjecanja, ili pak nastaviti sa davanjima (ovog puta povećanim).

• utopija je razmišljati da će se pretvorbom odjednom dobrovoljno pojavljivati poduzetnici, pogotovo u trenu kad su i najbolji poduzetnici u Hrvatskoj zaustavili investiranja i ulaganja u vlastiti razvoj i proizvodnju, koji će u te nelikvidne sustave ubacivati vlastiti novac

• kad smo već kod privatnih financijskih interesa protiv kojih se i borimo u današnjem Dinamu, što je s činjenicom, čak i da netko iskaže interes za kupnjom nečeg velikog ili simboličnog za građane poput Dinama, financiranja privatnog interesa motiviranog (takvo je društvo) da se i dalje javni novac ulažu u klub da preživi, a pojedinci izvlačili korist?

• Dinamo je već bio privatni klub, navijači ne reagiraju više pozitivno na različite „privatizacije" koje su se dešavale, od doba HDZ-a, do današnjih zlouporaba, a u razgovoru s povjerenicima i članstvom, listom su oduševljeni su transparentnim i demokratskim članskim modelu

Nakon privatizacije, nema više „povratka".

• utopijsko je "objašnjenje" u prijedlogu izmjena Zakona o športu da će samim činom pretvorbe nestati javna ulaganja u klubove, jer jedno s drugim nema veze. A to financiranje je moguće, napose će i dalje biti potrebno i u š.d.d. sustavu. Gradovi, ako ne žele i ne mogu, i sad mogu prestati financirati sport.

• Ekonomska situacija pogubna je za privatizaciju, plus što je klub kao privatan odmah bez cca 5-7 mil € (donacije, porez na dobit), manje konkurentan i više na teretu Grada.

Ne želimo privatizaciju i jer se nameće kao rješenje kako bi se ubuduće poštivali Zakoni. Zašto se sada ne poštuju Zakoni, od Z. o športu, udrugama i ostali? Ima drugog načina za to od predložene ad hoc slabo argumentiarne privatizacije. I za procesuiranje niza gospodarskih kaznenih djela (zlouporabe ovlasti i povjerenja i dr.) nema prepreke, osim volje da se to učini.

• alternativa koju nudimo je transparentna i uređena udruga (kao i demokratična, što ionako traži Zakon o udrugama) barem na primjeru Dinama, koja bi potaknula članstvo i navijače da na sportu najprimjerenijim načinom, vlastitom motivacijom i sudjelovanjem u radu kluba, kao i obnovljenim interesom za članstvo, odlaženje na utakmice i vezanost uz klub, financiraju puno značajniji dio troškova nego danas

• kako očekivati omasovljenje članstva,identifikaciju sa klubom i neophodno približavanje kluba navijačima,ako klub postane privatno vlasništvo - ili je to nebitno?

• alternativa znači i da glavni dosadašnji financijeri, Grad i gradska poduzeća, sudjeluju u upravljanju klubom i imaju uvid u sve segmente poslovanja
Ukratko, alternativa je da klub postane javna stvar i stvar navijača, što je i njegova svrha i zbog čega je npr. Dinamo i institucija koju građani osjećaju kao „svoju" i žele i mogu njome i sami upravljati.

• dodatna moguća alternativa je ujednačavanje oblika, transparentnosti i organizacije klubova kao športskih udruga kroz one izmjene zakona o športu za koje smatramo da su logičnije, da se gornja pitanja urede samim ZoŠ, a ne da se zloupotrebljava labavi okvir Zakona o udrugama. Što je moguće pravno izvesti.

• Trenutni Zakon o športu pisan je za saniranje gubitaša, ne dopušta vjerojatno najbolji, "Njemački" model (Udruga najmanje 51% vlasnik športsko-poslovnog pogona izdvojenog u d.d.), koji je odlično primjenjiv kod Dinama

I ne manje važno, ŠTO je toliko konkretno loše u članskom modelu za koji se mi zalažemo, da se ne ostavlja baš nikakva mogućnost alternative privatizaciji?

Građanska inicijativa Zajedno za Dinamo