Valencijina rapsodija na Campu

Blic analiza pobjede koja je Katalonce gurnula korak bliže tituli prvaka

Sastavi:

http://i.imgur.com/Z62ZUiz.png

Enrique se odlučio za rabijantniju verziju svoje Barcelone, onu s Mascheranom i Busquetsom uz Xavija u veznoj linji, te visokom stoperskom linijom. Kod Valencije je jedino upitno bilo hoće li startati Rodrigo i Gomes, i obojica su upala u sastav.

Nije prošla ni minuta, a Barca je već došla u prednost:

http://streamable.com/lmug

Busquets je uzeo loptu ofenzivno nastrojenoj vezi gostiju i gurnuo Messiju iza njihovih leđa. Barcina desetka izdržala je duel protiv Orbana, gurnula okomitu loptu Suarezu koji iz kuta inteligentno puca otprve vrhom kopačke, pa se Alves nije stigao ni baciti.

I dok je dobar dio gledatelja mislio kako se sprema Barcelonin uragan koji će otpuhati suparnika s terena, dogodilo se baš suprotno. Prvih 45 minuta je najdominantnije i najbolje poluvrijeme koje je neki gost odigrao na Campu u dugo vremena.

Prvi konkretniji plod pao je već u 7. minuti. Pique je s nepotrebnom dozom agresivnoti ušao u start u kojem je zakasnio, suparnik je iznudio faul ali Bravo nadmudruje Pareja i brani mu jedanaesterac. Inače, radi se o najpodcjenjenijem Barcinom performeru u ligi ove sezone.

A što je Valencija radila tako dobroga? Igrala, igrala, i onda opet igrala. U prvoj fazi napada Feghouli i Rodrigo su postajali krilni napadači i na liniji ofsajda su čekali guranje lopte iza leđa Barceloninoj obrani. Zapravo, prvih 10 minuta obje ekipe su baš visoko postavljenu zadnju liniju suparnika nastojale iskoristiti okomitom loptom. Ukoliko to ne bi prošlo, zavlačili bi prema sredini postajući prednji vezni u međuprostorima u kojima ih Mascherano nije mogao držati kao sam pivot, već su se i Busquets i Xavi morali povlačiti, a bekovi uvući. To je rezultiralo manjkom Barcinih igrača na boku, a baš je tamo Valencija upošljavala visoko dignute bekove i stalno imala rješenja za prenijeti loptu u završnu fazu napada preko boka. Druga opcija je bila da u toj dinamici Xavi i Busquets preuzmu Valencijina krila, ali se onda otvarao problem s Parejom i Fuegom koji bi postali "runneri" i mogli s loptom u nogama povlačiti i osvajati ogroman komad prostora. Nakon 10-ak minuta, veznjaci Valencije su promijenili svoje ponašanje i sada im cilj nije bio uvući bočne Barcine veznjake, nego ih razvući široko prema aut liniji - to je Mascherana ostavilo samog po centrali da brani oveći komad prostora, a Pique i Mathieu se iz straha od svoje sporosti nisu usuđivali izaći više i konkretnije pomoći.

Strašno mnogo dinamike je tu Valencija prezentirala, napada zadnjeg pasa pod različitim kutevima (bek dijagonalno napada gol, bek paralelno napada zadnju liniju, veznjaci sijeku prema golu, Alcacer se lateralno izvlači na obje strane, itd...), i svaka nova akcija dala je jasan obris Valencijine ideje, uzorak, ali ujedno je i svaka donijela nešto novo, s čim se Barcelona dotad u utakmici nije susrela. Mnogo preuzimanja, blokova, "last minute tackles" idu u prilog onome da dugo Barca nije bila na ovakvim iskušenjima.

Kod Barcelona se nema mnogo izdvojiti - tek činjenicu da su Xavi i Messi ili konstantno postavljeni na suprotnim stranam, vjerojatno zbog defenzivnog balansa u kojem bi Busquets čuvao leđa Messiju i bolje kontrolirao stranu kada ju on napusti, Xavi je s Neymarom na lijevoj strani branio manju površinu terena. Najbolje od Valencijine igre bilo je u aktivnoj obrani - visokim pritiskom Barcu su ostavljali bez rješenja, do mjere da tek u 21. minuti bilježimo prvi dugotrajniji, kvalitetniji protok lopte kod domaćina.

Najbolje se to vidjelo kod izvođenja gol-auta. ili gradnje napada od golmana - Alcacer je okupirao Piquea, krila su stajala na liniji pasa između stopera i bekova čime su ispomagali Alcacera u visokom presingu i maksimalno zgusnuli cijelu središnju zonu, sve su linije bile pomaknute visoko, a veznjaci su agresivno, "na čovjeka" markirali Barcine vezne igrače. Te veznjake su dobro pratili bekovi koji bi im čuvali leđa i onemogućavali Bravu da preskoči prve dvije liniej i uposli bekove (Alvesa posebno) iza leđa suparničkoj vezi, prema boku. U takvoj igri Barcelona je teško nalazila rješenja - bilo je prostora po vertikali (zbog visokog izlaska gostiju), ali prednji trojac traži loptu u noge, jedan Pedro koji bi radio na suho i svojim kretnjama odgovarao na promjene obrambene formacije tu bi mnogo više došao do izražaja. Jedini očiti nedostatak ovakve Valencijine strategije bio je velik prostor koji bi se otvarao za Messija kada bi ušao u sredinu, iza leđa veznjacima. Tu je Valencija ostavila Pareja baš da ga preuzima u takvim situacijama, ali takvog igrača ne može se čuvati 1 na 1 ni na mnogo manjem prostoru od toga.

Nakon početnog visokog pritiska, Valencija se spuštala u 1-4-4..(tko mi nije opsovao familiju zbog golmana neka sad napusti čitanje teksta). Spuštala se u 4 2 3 1/4 1 4 1, i glavni cilj takve obrane bio im je potjerati Barcelonu loptom prema boku, gdje bi Barcine bekove od Valencijinih veznjaka preuzimali bočni igrači, veznjaci se dijagonalno povlačili prema sredini braneći pas u sredinu a krila se spuštala iza njih braneći im opciju povratnog pasa - jedan dio rješenja ležao je u tome da se Pique i Mathieu mnogo više povuku (ovako su bili na 15 metara od beka i to je Valencija lako branila) - čime bi ili omogućili povratni pas prema sebi zbog boljeg kuta, ili bi stvorili dovoljno prostora za svoje vezne igrače.

Dosta velik naglasak bio je i na prekidima, Valencija ih je imala zbilja mnogo (u prvih 15-ak minuta 12 prekršaja Barcelone, samo 1 gostiju!) i ovo je jedini segment gdje je Piqueovo i Mathieuovo uparivanje dobro došlo.

Na poluvremenu mijenjaju oba trenera, od čega Enrique radi sjajnu izmjenu - uvodi Rakitića za Adriana. Time je Mascherano prešao na stopera a Mathieu na lijevog bočnog. Dobilo se brzine u stoperskoj liniji, čvrstoće na boku (Adriano je jako koristan, ali u drugim okolnostima i uvjetima) i bolje kontrole druge stative na skoku zbog Mathieuove visine, ali najveći promjena dogodila se u veznoj liniji, gdje je Barcelona napokon malo prodisala. Manje rigidnosti u kretnjama (sada više ne igra s dva pivota u trojnom veznom redu) donijelo je više opcija u izgradnji napada, posebno jer se Rakitić cijelu sezonu ponaša kao "shadow man" za Messija - kad god Argentinac uđe prema sredini i odvuče čuvare, Rakitić se izvlači široko na krilo da popuni njegovo mjesto. Kako se radi o dosta neobičnom uzorku kretnji u prostoru gdje nema direktnog braniča, Rakitić se u velikoj većini utakmica isprofilira kao taj čovjek viška preko kojeg se iznese lopta. Jest da ju prima pod lošim kutem i da su mu prve opcije po primanju nespektakularne, ali dovoljno je svako malo ovako iznijeti loptu da se razbije defenzivni ritam suparnika. Ovo, u kombinaciji s manjim Valencijinim fizičkim padom, rezultiralo je mnogo bolje balansiranom utakmicom, u kojoj Valencija više nije dugotrajno držala pritisak, a Barcelona bila podređena. Vrlo dobra izmjena, i to dosta rano uzmemo li neki prosjek prve izmjene u obzir, pohvalno za Enriquea. Kod Valencije je Orban zamijenjen Gayom, koji je pokazao veće mogućnosti u duele, posebno kod preuzimanja Messija u velikoj brzini.

U drugom poluvremenu bilo je mnogo manje dešavanja, i onih na taktičkom, i onih na vidljivijem planu. Valencija je pokušala i tokom utakmice prešla u tri otraga, s bekovima koji su de facto postavljeni kao krila, ali Barcina struktura veznog reda sada je bila postojanija (zadnja linija je malo brža, pa ju Valencija ne može direktno ugroziti, špto kupuje dovoljno vremena veznoj liniji za pozicioniranje), a prednji trojac malo je više radio bez lopte i lakše pronalazio slobodan prostor za primiti loptu. Po jedna prava šansa sa svake strane, sve do zadnje minute kada Valencija šalje sve igrače na skok, a Messi u kontri zabija svoj 400. gol za Blaugranu, vjerojatno i nagori u karijeri:

https://streamable.com/ri5m

Valja se pitati i zašto je golman Alves ostao 70 metara udaljen od sebi najbližeg igrača, iako je sve bilo gotovo.

Real je pod pritiskom ove utakmice sinoć pobijedio i ostavio istu razliku. Hoće li njihov teži posao u Ligi prvaka ostaviti posljedica na prvenstvenu trku ili će Barca iduću utakmicu u kojoj nije bolji suparnik kiksati, vidjet ćemo vrlo skoro - Primera dolazi do svojeg klimaksa.