Interview sa Anthony Seric:
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ANTE ŠERIĆ STANDARDAN JE U BRESCI I ČEKA POZIV U HRVATSKU REPREZENTACIJU
S Barićem još nisam razgovarao
Nije moj posao da govorim je li izbornik u pravu ili nije. Samo znam da reprezentacija može i mora više
Čovjek mora doći do Brescie da bi vidio kako u Lombardiji obožavaju našeg Antu Šerića. Hrvatski Australac koji se iz Hajduka uputio do Apenina, igrao u Veroni i Parmi, trenutačno je standardan na Brescinoj lijevoj strani. Uživa status zvijezde, ugostio nas je u Rovatu, gradiću dvadesetak kilometara udaljenom od Brescie, u hotelu u kojem njegova momčad boravi u karanteni uoči svake utakmice. Od 17 utakmica talijanskog prvenstva nije odigrao tek dvije, jednu zbog gripe a drugu zbog kartona.
- Teška liga, stvarno teška. Nije lako izdržati sve to, naporno je. Kada sam došao u Italiju debitirao sam na San Siru u susretu protiv Intera. Igrali su protiv mene Ronaldo, Vieri, Recoba, 90 tisuća ljudi... Gledao sam sve to na televiziji i onda se odjednom našao u vrtlogu. Ludnica. No, kako vrijeme odmiče susrete protiv velikih igračkih imena doživljavam normalno. Najbolje je ne razmišljati protiv koga igrate, jer ako počnete razmišljati, mrtvi ste.
Ovih dana mu je, kako reče, glava kao bubanj, jer Parma ga silno želi natrag. Pregovori se vode između dvaju klubova, ali ni Šerić u razgovorima nije zaobiđen.
- Ima još klubova koji su zainteresirani, Parma je najviše zagrizla. Premda to ne mogu izbjeći, nastojim razmišljati samo o igrama za Bresciu, a za nekoliko dana znat ću ostajem li tu.
Šerić ima priliku igrati uz dvije talijanske nogometne legende, Roberta Baggia i starog lisca na klupi Carla Mazzonea.
- Baggio je legenda, velika je čast igrati s njim. Inače, krasan je čovjek, pristupačan, ponaša se kao da je jedan od nas momaka u svlačionici. Nedavno su na televiziji prikazivani njegovi pogoci i tek tada spoznao sam kakva je to veličina. Mazzone je iskusan trener, obožavaju ga u Italiji. Puno se može od njega naučiti, ne samo o taktici u nogometu, već i o životu. Uvijek ima pravu riječ za igrača.
Unatoč tome što je standardan u ponajboljoj svjetskoj ligi, što je uz Šukera, Jarnija, Prosinečkog i Vasilja jedini uzimao akreditacije na oba svjetska prvenstva, Šerić nema mjesta kod Otta Barića. A tek su mu 23 godine.
- Nije moj posao da govorim je li izbornik u pravu ili nije. Samo znam da reprezentacija može i mora više. S Barićem još nikada nisam razgovarao, pričali su mi puno o njemu, valjda i njemu o meni, ali razgovarali nismo.
- Ipak, poziv očekujete?
- Ne očekujem ništa. Ako će me zvati, neka zove, a ako neće, nije me briga. Ipak, žao mi je što nisam u reprezentaciji. Nekako mi se čini da Barić podcjenjuje nogomet u Italiji. Zadnji put kada je trebao doći na jednu utakmicu izgubio se na cesti u Sloveniji. Čini mi se da je Italija blizu, bliže nego Engleska.
Autocestom ste za nekoliko sati u Bresci. Prije SP-a u Francuskoj morao je birati između dresa Australije ili Hrvatske. Izabrao je kockasti dres, i bez obzira na Barića, nije požalio.
- Prije pet godina odlučio sam da želim igrati za Hrvatsku i zbog toga svaki put kada idem kući u Australiju imam problema. Nekada me nazovu izdajicom, a ispada da je netko drugi meni okrenuo leđa. No, savjest mi je čista i svakome mirne duše mogu pogledati u oči.
Bez obzira na pakleni ritam talijanske lige, Šerić pomno prati nogometna zbivanja s druge strane Jadrana.
- Čujem se s prijateljima iz Hajduka, preko satelita pratim hrvatsko prvenstvo. Hajduk i Dinamo imaju dobre igrače, ove godine prvenstvo će nakon dugo godina odlučiti bolje vođenje s klupe, nadam se da će naslov u Split.
BRESCIA- Ozren MARŠIĆ - 22/1/2003 - Vecernji List
