moj stari je redovito išao na Dinamo, ali je bio vrlo skeptičan što se tiče njegove djece na stadionu. Valjda mu nismo djelovali dovoljno zagrijani za to. Tako da prva utakmica na kojoj sam bio je neka Radnikova utakmica u valjda petoj jugoslavenskoj ligi polovinom osamdesetih. Prva koje se baš sjećam je Radnik - Karlovac 2:1 u tko zna kojoj ligi
onda je Radnik još igrao na starom igralištu (ono nije bio stadion), tamo gdje je danas Park Franje Tuđmana. Tek je za Univerzijadu napravljen današnji stadion. Na tom starom igralištu je postojala samo jedna tribina koja je zapravo bila samo utaban brežuljak dovoljno visok da na njega stane valjda 200 ljudi. Sjećam se da se igralo nedjeljom u 11:00. Preko puta te "tribine" je stajao betonski zid na kojem je bio grafit DRUGA LIGA. Druga liga je bila stoljetni san svih nogometnih radnika i navijača u Gorici. Ono, kraj svijeta, ispunjenje cilja
nakon što sam preživio kaljenje u nižim ligama, Stari me konačno odveo i na Maksimir. Opet se ne sjećam o kojoj tekmi se radilo, ali bili smo na zapadu i bio sam fasciniran ogromnošću prostora. Stari mi je kupio kokice, poderao svoj listić s klađenjem na rezultat nakon 20 minuta i to je bilo to. Igre se ne sjećam, samo sam buljio oko sebe koliko je to sve veliko i kolika masa ljudi se nalazi oko mene. Onda me odveo još par puta, nemam pojma koliko je vremena prošlo, ali prva tekma koje se kristalno jasno sjećam je bila Dinamo - Zvezda 3:1. Dalje je sve išlo brzo, položio sam sve ispite, pa više nisam predstavljao teret na tekmama, a moj napredak je bio strelovit jer sam već '89 išao sam svojom ekipom iz razreda na Maksimir, bez staraca se skupilo nas par i busom u ZG i onda tramvajem do Maksimira. Samostalna banda
i tako je to počelo. Shvatio sam da sam tip koji ide na utakmice kad god može, u bilo kojem gradu. Jednostavno volim vidjet, promatrat, uspoređivat razlike i običaje, analizirat... u Varšavi sam bio na par tekmi Polonije, a u Pragu su me kolege Talijani prvo odveli na Bohemians, "da se zarazim i ja". Nije to bila ljubav na prvi pogled, živio sam na potpuno drugom dijelu grada i Sparta mi je bila samo par stanica udaljena, tako da sam u prvo vrijeme visio na Sparti, iako mi je tamo puno stvari išlo na živce. Doliček je bio 50 minuta udaljen s dva mijenjanja tramvaja. Onda sam skužio da na 10 minuta busom igra Slavia, pa sam se polagano prebacio i vrlo često odlazio i na zloglasni Strahov. Kad sam se preselio u drugi dio grada 2006, najbliži mi je postao Bohemians i od onda više nije bilo dileme...
[uredio ian wright - 30. ožujka 2020. u 16:29]