Ispravak netočnog navoda: prvi put san bija taj poraz kontra Inkera... I to je utakmica bila baš na današnji dan 31.03.1992.!
https://hrnogomet.com/hnl/utakmica.php?id=47&lang=hr
Evo baš sam tražija kad je bila ta utakmica, bija san uvjeren da je bila posli one prve koju san opisa... I to je bija prvi poraz u tom prvon prvenstvu, ni gol nismo zabili... Mislim da je i na toj utakmici dida bija ljut na Jeličića :) I onaj dojam da je bolje gledat na TV mi je bija s te utakmice.
Iz te ekipe su mi najdraži bili Kozniku i Vučević, i uvik mi je bija draži Mihačić od Slavice jer mi je Slavica izgleda nekako za pripast se
Sićan se kako su u ondašnjoj Slobodnoj Dalmaciji bile karikature svih akcija za Hajdukove golove, to mi je bija poseban gušt uvik pogledat, moga si se uživit u te opise, mislim da je to radija pokojni karikaturist Tonči Kerum.
I samo su Hajdukovi golovi bili tako prikazivani... Još se sićan kako je iz tog prvenstva nacrta kako je Vučević s centra lobova Žganjera na Poljudu za 3:0 protiv Rijeke
Prva europska mi je bila ta kontra Schalkea, nezaboravna, mislim 97. iako sam imao kartu za Ajax 1995. za četvrtfinale, ali iz nekog razloga nisam htio ić (valjda sam se bojao da nosim lošu sriću :))
Ona s Osijekom 95. mi je bila prva koju sam gledao a da je Hajduk dobija :)
Prva di san gleda reprezentaciju... Neman pojma, vjerojatno u Zagrebu... A da, mislim da je to bilo kad su debitirali Srna i Pršo, kad smo dobili 4:0 Belgiju... Otto je bija izbornik. Bile su besplatne karte jer je reprezentacija bila loša, i onda se od te utakmice stvorila dobra atmosfera i nakraju smo se plasirali na Euro i bili u igri za QF. To je orvi put da san bija na maksimirskon stadionu i to na sjeveru, u biloj majici :) Netko me prije utakmice zalio pivom kad sam prolazio kraj neke grupe veselih pijanaca
Reprezentacija uopće nije ni igrala u Splitu pa nisan ima prilike ić, a jednom sam bio oko stadiona kad smo igrali s Danskom (bura i Ladić) te naletio na župnika omotanog zastavom kako ide na utakmicu s ekipom :) Prva na Poljudu mi je bila protiv Nizozemske, prijateljska, 0:3, to je kad je Bilić bio izbornik mislim.
Prvi put na poljudskom sjeveru na Hajduka (inače san bija na EP90 u atletici, Rozu Motu san tija vidit) san bija bit će tamo kad je Mišo bija trener, kad je počela ova priča sa NH, inače nisan nikad bija na sjeveru, nego uvik istok, kad san bija manji to su mi sve bili luđaci a i bilo mi je zanimljivo vidit šta će napravit. Prije se na istoku puno više pivalo, posebno kad bi bija pun stadion. A i sa sjevera se nije lipo vidija teren ka sa istoka. Kad san počea ić na sjever onda više nisi ima šta ni vidit na terenu :) A zadnji put san bija ono protiv Dinama kad je oni vatrogasac osta bez prsta. Nikad ne reci nikad, ali eto, ne vuče me više.
Jedanput na istoku iza mene sidili oni sa gitka, bija je neki derbi, bilo je dosta svita... Nisu se ugasili cilu utakmicu, a ono šta pantim je kad je uša oni neki Mađar Lisztes za nas da je jedan reka, evo Kerum uša jer je ovi ima dugu ricastu kosu i ćelu, i svaki put kad bi bija blizu baluna, ajde Žele, ajmooo :) A na sjeveru bi uvik bija oni plavi s repon i cvikama iz te ekipe, on je bija ikona, cilu utakmicu na nogama, prikrižene ruke i u stavu mirno gleda utakmicu. Kralj.
Na maksimirskon jugu san bija jedan jedini put, bija je show, išli smo s cammeon na utakmicu i vraćali se :) Ne sićan se jesmo li dobili, mislin da nismo. Drugo gostovanje mi je bija Park Mladeži :)
[uredio Bogomdani - 31. ožujka 2020. u 14:43]
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
