Apsolutno nebitno, ono što je bitno jest činjenica da to nije hrvatski naziv i da se bespotrebno lutalo sa imenom.

Jednostavno je trebalo navijačima, Zagrepčanima objasniti, raskrstili smo sa Jugoslavijom, vraćamo zabranjeno ime - Građanski i gotovo, malo tko to nebi prihvatio.

No ponavljam, došlo je do bespotrebnog lutanja (i ne samo po pitanju ovoga, nego je to bilo apsolutno nesnalaženje HDZ-a u post-ratnom razdoblju, gdje je bujao ekonomski kriminal, itd.), a potom su određeni (nelustrirani) "generatori kaosa" to iskoristili u svoje političke svrhe, animirali bezumnu navijačku masu (slično kao i građane u slučaju radija 101), a ostalo je povijest (prvi post-Tuđmanovski izbori, Račanova šestorka, Mesić predsjednik, u biti povratak KPJ-a na čelne pozicije u državi, itd. itd.).

Uglavnom, HNL bi bio bolje mjesto u drugoj polovici devedesetih da se Dinamo nije zvao Croatia, nego Građanski, i da su u tom periodu naslove uzeli Varteks i Rijeka (a ne da su im to suci praktično oteli).

Prva utakmica mi je bila 99 ili 2000, stari me odveo na Maksimir. Ne znam  ni rezultat ni tko je bio gostujuća momčad, jedino sa sigurnošću znam da je za Dinamo igrao Mihael Mikić 😄. Možda je zabio gol, nemam pojma al sjećam se da ga je stari hvalio. Vjerojatno smo bili ponosni jer je došao iz Zaprešića ko i mi. Čini mi se da je još uvijek bila Croatia ali ja tad to nisam ni znao o čemu se radi ni kakva je razlika, svi su klub uvijek zvali Dinamo i za ništa drugo nisam ni znao. Međutim, Maksimir a i DInamo me se tad nije nešto dojmio pa se zato i mutno sjećam utakmice.

Prve utakmice kojih se dobro sjećam su Inkerove kvalifikacije za prvu ligu 2003. protiv Marsonie i Pomorca. Protiv Marsonie luda tekma i pobjeda 4:3, ako se dobro sjećam Zvjezdan Brlek je zabio iz kornera ili nekog slobodnjaka u sudačkoj nadoknadi za pobjedu, a prekid je izveo omaleni Brazilac Eduardo da Silva koga je već pratila dobra reputacija. Onda u Slavonskom Brodu poraz 1:0 čime se plasirala Marsonia, a mi u drugom krugu pobijedili Pomorac 3:1 i plasirali se u 1.HNL i bilo utrčavanje u teren i veliko slavlje što je teško zamislivo danas. Tad sam prvi put osjetio neku navijačku euforiju i ludnicu, a obično onaj klub gdje to prvi put u životu osjetiš ostane zauvijek klub za koji navijaš tako da je moj klub ostao samo Inker, iako je stari bio Dinamovac koji je samo simpatizirao žute.

Da je ime odmah promijenjeno u Građanski, vjerujem da bi takvo bilo i danas. No kad je na svjetlo dana izašla nelogična složenica HAŠK-Građanski, u tom trenutku je bilo jasno da će se klub prije ili kasnije zvati Dinamo i nikako drugačije.

Sorry, palo mi napamet ono di si bio '91 pa sam to napisao. Igralo se u tom prvom prvenstvu u 3. mjesecu '92

Pita san oca koja je bila njemu prva utakmica, kaže da je to bija oproštaj Bajde Vukasa protiv Splita, vjerojatno rane šesdesete, kaže da je zapamtija po jednoj stvari a to je da je jedan splitovac gurnija balun kroznoge Vukasu a da je onda cilo gledalište zviždalo i posli tilo istuć toga splitovca... Da je bilo kako je moga mu gurnit balun kroznoge na oproštaju, ccccc, da jeli zna da mu je ovo zadnja utakmica :)

@Bogomdani

Taj Listzes ja mislim da nije nikako igra za Hajduk u prvenstvenim (službenim) utakmicama, mislim da je bio onu sezonu kad je i Cernat doša, odnosno to ljeto, ali ga nismo zadržali.

Kad sam već kod Cernata na prijateljskoj na Poljudu protiv West Bromwich Albiona se vidilo kojeg smo doktora dobili. Možda je tada Listzes igra pa te asociralo na neki derbi.

A moja prva na Poljudu je bila 2002. protiv GI GOTU-a s Farskih Otoka, 3:0, Pletikosa zabio iz penala čini mi se.

Prve utakmice su bile krajem 70-ih sa starim,Igrala se Republička liga-to je bio 3.rang.Prve koje se dobro sjećam bila je kvalifikacijska utakmica za ulazak u 2.Jugo ligu protiv BSK iz S.Broda čini mi se 1979.Dobili smo 3:1, a u uzvratu  je bilo 2:2 ili 2:3 ne znam točno i ušli u 2.ligu.Sjećam se dočeka u centru i cijeli grad je bio vani.

@giodrogo

Je, tako je, WBA je bija, bravo :)