Prve se bas i ne sjecam ali znam da me je otac vodio. On je navijao za Zelju a ja za Velez pa valjda Zeljo dao go Velezu i on me digao a ja plakao (tako su mi bar pricali). Prve koje se sjecam je sa 6 godine zadnje kolo 1974 Velez u Sarajevu. Velez i Hajduk isti broj bodova a Hajduk bolju gol razliku i gotovanje kod OFK Beograda. Dobar Velez bio, Bajevic, Maric, Vladic, Halilhodzic, Primorac, Hadziabdic, Ledic, Kvesic... a i Hajduk nikad nece imati tim ko tada: Zungul, Jerkovic, Surjak, Oblak, Buljan, Dzoni, Muzinic, Peruzovic... Staro Kosevo, stvarno dosta Velezovih navijaca i povede odma Velez. Negdje sredinom poluvremena, javi onaj na stadionu (ne znam rade li to sad ali prije se svaka promjena rezultata na ostalim utakmicama javljala preko razglasa) da vodi OFK, to ludnica na stadionu a zatim se ispravi da je u stvari Hajduk poveo. Dobi Velez 3:1 ali dobi i Hajduk 2:0 i tako je moje prvo sjecanje pocelo sa razocaranjem. I onda je uskoro doslo svjetsko prvenstvo 1974 i skupljanje slicica i tako sam se navuko.
Sa jedno 8,9 godina sam poceo ici redovno na utakmice Sarajeva i Zelje s klincima iz susjedstva. Pa bi isli ispred stadiona i pitali nekog da nas uvede(djeca su mogla bez karte s odraslim). Stariji se sigurno sjecaju pitanja ispred stadiona: " Ciko, mogu li s tobom"
Stari me vodio ko malog ali kasnije je on prestao ici (radio kao gradjevinar pa uvijek nesto vikendom privatno). Nakon te utakmice gore,mozda smo zajedno dva puta otisli na neku utakmicu. Sarajevo - HSV negdje krajem sedamdesetih, ne znam kup prvaka ili kup UEFA (Horst Hrubesch dao 3 gola, mislim 3:3 bilo) i jednu od Zeljinih tokom kupa UEFA kad su dosli do polufinala (sredinom osamdesetih). Mislim da je bilo protiv Rumunja kad je Nikic sou napravio.
“Kam hit this tight end SO HARD, I swear I saw that TE’s soul leave Qwest Field right on that 35 yard line.”
