Moja prva utakmica je Dinamo-Varteks u Maksimiru, travanj 1996 godine. Klub se tada zvao Croatia, ali iz dječakog revolta za mene je već tada bio Dinamo, niti u kojem slučaju Croatia. Živim u Zagorju, ali navijačka pripadnost kako moja tako i cijele obitelji je bila usmjerena prema Zagrebu i Dinamu. Konkretno na odabir kluba je (mislim) najviše bio zaslužan tata ( kad sam bio dijete mi je rekao tipa "mi smo svi Dinamovci pa i ti navijaj za njih, a ja - može". Obiteljska tradicija je nastavljena, i moja dijeca su također Dinamovci, kao i mlađi brat) .
Nakon dugog nagovaranja starog da krenemo na tekmu dogovor je pao na utakmicu Dinamo-Varteks. Varteks je onda bio jak, te u samoj borbi za naslov prvaka. Sjecam se da je bilo dobro popunjen stadion ( sada sam pogledao na internetu da je bilo 15.000 ljudi) , na "starom" sjeveru se okupilo dosta White Stonesa ( u to su vrijeme bila dobra grupa, odlično navijali), a na jugu naši- BBB. Stari rekao da idemo na istok. Da izbjegnemo gužvu ( jer sam ja "kao" mali - 6 razred osnovne), među prvima dolazimo na stadion. Mene fasciniraju navijači, kako kače transparente, unose zastave, navijaju, pale baklju itd.. sljedeće je kad dolaze igrači na zagrijavanje...vao... neznam zašto, ali odmah mi je zapeo za oko Marko Mlinarić ( vjerojatno je stari reko da je on najbolji, a i imal je 10 -ku na leđima, pa član stare generacije iz 1982 godine...)
Tekma izrazito zanimljiva,nažalost izgubili smo 3-4. Pošto je bila gužva na moju sreću, sa stadiona izlazimo među posljednjima. Kod izlaska sa stadiona ispod istoka je radio nešto kao fan shop. I tamo ja zagledam dres Mlinarića. E sada kako doći do njega. Sjećam se da je to bilo onda "puno novaca" za mene tj. moje roditelje. Znam da su slijedili tjedni nagovaranja i skupljanja novca od roditelja, baka i djedova sve dok nisam skupio dovoljno ( mislim da je bilo 150 kn, možda se varam). Sljedeći problem je bilo kako kupiti dres pošto nisam iz Zg., onda mi pada na pamet "teček" iz Zagreba koji je vikendaš kod nas u Zagorju. I tako je sve sa tečekom dogovoreno, on mi je kupio dres od Mlinarića br. 10 i ja prezadovoljan. Posebno mi je drago jer je to bilo posljednja sezona Mlinke u klubu, umirovio se od nogometa. Naravno po primitku dresa, prvo se je skidao Croatijim grb, te šivao Dinamov... takva su vremena bila....heheheh
Nakon toga sam skupio cca 200 Dinamovih utakmica, na Maksimiru, po Hrvatskoj i Europi... a godine su pred nama...
