skoro sam pogodio 😃

Prva utakmica reprezentacije... 13. lipanj 1979, prijateljska, Jugoslavija-Italija 4-1, opet kao i 10 dana ranije sjedenje zapad. Par dana nakon što je Dinamo u foto finišu izgubio utrku s Hajdukom, par dana prije završetka prvog osnovne, stari me odveo kao nagradu za odličan uspjeh na utakmicu. Stadion tako, više prazan, nego pun, oko 20ak somova, nitko tada nije bio svjestan da je Juga svladala momčad koja će 3 godine kasnije osvojiti titulu svjestkog prvaka. Pamtim maestralnog Safeta Sušića (nisam upamtio da je postigao hat trick), a strijelac posljednjeg pogotka bio je Velimir Zajec. Stalno sam zapitkivao staroga za što se igra, nisam tada kužio definiciju "prijateljske" utakmice, a nisam siguran da sam tada u potpunosti shvaćao razliku između reprezentativnog i klupskog nogometa. Za Taljane je vodeći pogodak zabio Paulo Rossi. Zašto to pišem... Jer je zrijeb za kvalifikacije za SP 1982 spojio u istu grupi Jugoslaviju i Italiju... Jugoslavija je tada u grupi zavrsila ispred buducih svjetskih prvaka, a mislim da je Rosiju taj ogled 1979 bio poslednji prije nego sto je optužen za aferu klađenje i poradi koje je zaradio trogodišnju suspenziju(kasnije preinačenu u dvogodišnju), pa nije igrao te kvalifikacije... Srpnja 1982 kada je (dobio pravo nastupa tek smanjenjem kazne) kao najbolji igrač svjetskog prvenstva u Španjolskoj odveo Italiju do naslova svjetskog prvaka, ja sam bio ponosan na sebe što sam upravo njega tog lipnja 1979 gledao u živo u Maiskimiru, i kako pamtim da je tada zabio vodeći gol za Azure, buduće svjetske prvake. 

Prvo gostovanje reprezentacije... 10. lipanj 1990, SR Njemačka-Jugoslaviaj 4-1... Tjedan dana priej toga 3. lipnja zvizdali smo Jugoslaviji na Maksimiru protiv Nizozemske, i nije mi palo na pamet u tom trenutku da bi se mogao otisnuti na takav put... Medjutim u petak 8. lipnja položio sam maturu, do prijemnog za faks bilo je jos preko tri tjedna, i buduci vjenčani kum (istovremeno oslobođen mature i prijemnoga) mi je predložio da sutradan (subota 9. lipanj) u 5 ujutro krenemo Croatia busom do Trsta, a dalje cemo autostopom...Ono avantura, tko zna kada ce se opet ukazati takva prilika, tako blizu...  Kako smo se proveli, kako i za koliko smo nabavili karte, gdje smo spavali. što smo jeli, kako smo putovali nazad, o tome bi se dala napisati knjiga... Jebi ga, kad si mlad, kad imaš 18, spreman si na sve... Taj osjecaj kad sam pola sata prije tekme ušao na prepuni san Siro (80 somova ljudi, oko 50 somova Njemaca i 20 tisuća Jugovića) je neponovljiv , najimpresivniji do tada i nakon toga... Neponovljivo, i danas kad netko kaže "neke stvari se ne mogu kupiti novcem", ja upravo pomislim na taj 10. lipanj ljeta Gospodnjeg 1990.

Fenoemnalno iskustvo, bez obzira na hrvatske broncu 1998 i srebro dva desetljaća kasnije, napisat ću da nikad prije i nikad kasnije nije bilo tako dobro organiziranog svjetskog prvenstva, s takviom atmosferom, toliko emocija domaćina (ipak su to Taljani), bez obaveznih sjedećih mjesta, bez šminkera i šminkerica na tribinama koje nogomet zanima samo svako drugo ljeto, s pravim halabuku, zastavama na plastičnim štapovima, ponekom bakljom oko koje nitko nije radio pizdariju, gdje si na relativno pristojan način mogao nabaviti ulaznicu i ući na stadion. Sve je to unazad 15-20 godina znanstvena fantastika. Možda sam subjektivan, dozvoljavam, samo jednom se ima 18 godina, i samo jednom se rađa Diego Armando Maradona (svaka čast Peleu, Mesiju, Di Stefanu i da ne nabrajam dalje, ali...)

Prva utakmica hrvatske reprezentacije...  22. listopad 1992 Hrvatska-Meksiko 3-0 (na SAD-u 1990 iz objektivnih razloga nisam bio)

Prva utakmica izvan Zagreba... Split... rujan 1995, Hrvatska-Italija 1-1 taljanski golan isključen, bomba Albertinija za 0-1, kasnije izjednačio Šuker iz penala... 

Prva gostujuća utakmica hrvatske reprezentacije... 15. studeni 1995, Bežigrad, Slovenija-Hrvatska 1-2... 

Da malo popćim temu, pa napišem nešto o svojim  prvim utakmicama na ostalim stadionima u Hrvatskoj...

Split, Poljud.. 19. kolovoz 1984 (bio na moru u okolici Splita), Hajduk-Vojvodina 5-1, hat trick Zlatka Vujovića... 

Park mladeži (tada skojevaca), siječanj 1989, prijateljski ogled Split-Partizan, ne sjećam se konačnog rezultata, dobio Partizan. 

Šibenik, Šubićevac... srpanj 1990... Šibenik-Croatia mislim Toronto, ne pamtim točno rezultat, 5-1 ili 6-1, pamtim da su se svi veselili počasnom pogotku Croatije, Računica zabio prvi pogodak za Šibenčane... 

Stanovi Zadar, srpanj 1985., amatersko prvenstvo Jugosoalvije (svako ljeto ga je igralo 8 klubova, u dvije grupe po 4, pobjednici republičkih i pokrajinskih liga, Zadar-Koper 1-2)

Rijeka, Kantrida, 12. listopad 1986... 10. kolo... Dinamo u prvih 9 kola ima skor 7 pobjeda i dva neodlučena, nije prvolasirani u tom trenutku poradi Šajberovih -6, ali najuvjerljiviji. Krcata Kantrida, oko 22 000 gledatelja, barem 8 somova navijača Dinama, po riječima jedne legende i možda najpomnijeg kroničara u Portiću, nikad prije i nikad nakon toga više navijača modrih podno stiejna... Cijela tribina prema stijenama (što mislim dodje sjever) sto posto modra, istočna iza gola nasuprot Armadi (gdje su kasnije za vrijeme HNLa bili skoncentrirani gostujuci navijači) pola pola... Poneka modra zastava i na glavnoj tribini (jug)... medjutim Rijeka neumoljiva, uvjerljiva, dobila 3-0, Ladić kod trećeg riječkog gola izasao do centra. Dinamo nakon te utakmice puknuo, te do zimske pauze potpnuo do sredine ljestvice... 

Sisak, 4. rujan 1993 (10 dana prije prve utakmice u Bukursestu sa Steauom), Segesta-Dinamo 2-6, Mamić u poluvremenu sjeo do mene i pred kraj utakmice je..o majku na sav glas (bez obzira na uvjerljivo vodstvo modrih) tadašnjem treneru Segeste Krajnčaru... 

Osijek, Gradski vrt, prvi i jedini put, 13. rujan 1987, Osijek-Dinamo 1-1, Dinamo vodeci na tablici u tom trenutku sa 3 pobjede i dva neodlučena... Oko 20 somova ljudi an stadionu, više dinamovaca nego osječana, sjever i istok i pola zapada  rezervirani za modre drukere, plavi transparenti vise od granice zapada i sjevera, pa sve do juga gdje je bila smještena Kohotra (bio sam na zapadu). Osijek bolji u prvom, vodio je nakon 45 minuta, Boban je u nastavku izjednačio, a pamtim i skarice Kasala (to ljeto je Gradski vrt zamjenio Maksimirom, legendarni Ivo Tomic nikad nije mogao preboljeti njegov odlazak nakon ljeta 1989) 10 minuta prije kraja s maltene centra, koje je Vlado Bilić jedva izvadio i sačuvao bod svojoj momčadi. 

Borovo... 19.2 2000, Vukovar 91-Dinamo 0-0

Vinkovci... 15. rujan 1982, subota, stari me kod rodbine vodio na Vinkovačke jeseni, Dinamo iz Vinkovaca usao u prvu ligu, krcat stadion, 15 somova ljudi... Juzno stajanje, istocno stajanje i novopodignuta istočna tribina modre, sjeverno stajanje pola-pola, zapad gotovo potpuno crveno-bijeli, Cerin 0-1, Mladina volejem fantastično za 1-1... Zasluzena podijela bodova...

Pula... prije koji mjesec, mislim studeni 2019., Hrvatska-Gruzija 2-1

Rujevica... 17. studeni 2015, HrvatskaU21-Španjolska U21 2-3

Velika... Prva utakmica Kamen Ingrada u prvoj ligi, srpanj 2001. Kamen Ingrad-Marsonija 2-4. 

Varazdin... Spomenuo Varteks-Dinamo 1-0, ozujak 1994

Cakovec, svibanj 2002, Cakovec-Zagreb 0-0, Zagreb teoretski osvojio naslov. 

Velika Gorica... Radnik-Studenstka reprezentacija Jugoslavije 1-7, 30. lipanj 1987

Zapresic... Lipanj 1987, Jugokeramika-Šparta, kvalifikacije za drugu ligu... 

Kajzerica, Lokomotiva-Zagreb 2-2, prvo proljetno kolo, ozujak 1985. 

Siget.. Dragovoljac-Orijent 1-0, jesen 1994, ne pamtim datum, negdje listopad..

. 

Sesvete... igraliste pored Sljemena, zadnje kolo zone, početak ljeta 1989 Sesvete-Jedisntvo... Jankomir, odlučujuća utakmica za ulazak u drugu hrvatsku ligu, Jedinstvo povelo 2-0 početkom nastavka... Nije bilo tribina, samo ograda, publika provalila u teren, prekid... 

Koprivnica, Slaven-Bilbao 2-1, 9. kolovoz 2012... 

Nikad nisam bio na utakmici u Brodu, Požegi, Suhopolju, Virovitici, Bjelovaru, Karlovcu, Samoboru, Makarskoj, Metkovicu i Dubrovniku... Jednog dana možda me put i navede na te stadione, makar vec sam dobrano prešao pola puta, i ne znam da li će to biti moguće... 

Ispričavam se što kopam po uspomenama, međutim ovo je krivo...

Pokojni Fadil Vokri je mogao u dresu Prištine istrčati u Maksimiru

sezone 83/84, kada je Dinamo dobio negdje na početku proljeća 3-1, 

sezonu 84/85 kada je po smijegu u trecem kolu proljetnog dijela Dinamo jos uvjerljivije svladao Prištevce sa 4.-1 (sjećam se da su gosti vodili 1-0, snijega, te da je dostala Albanaca bilo na stajanju istok, odakle sam i ja pratio tu utakmicu).

Sezone 85/86, Dinamo je nakon niza preokreta (4 dana nakon sto je izgubio finale kupa u Beogradu od Veleža) 18. svibnja 1986, Dinamo je dobio 4-3, ja sam bio na zapadu, tribina se preuredjivala za Univerzijadu, pa nije bilo stolica... 

Ljeta 1986 najbolji igrač u povijesti Kosova, prvi predsjednik kosovskog nogometnog saveza, prelazi u Partizan... 

Posumnao sam na prvu da se mozda radi o utakmici Dinama i Partizana, jer su Vokri i Batrovic igrali zajedno u Partizanu (mislim samo sezone 88/89, kada je Dinamo dobio u Maksimiru Partizana 2-0.

Alli kako je strijelac za Modre kako kažeš bio Ivica Cvjetkovic, tu se gotovo sigurno radi o ogledu Dinamo-Pristina u nedjelju 4. listopada 1987, završilo 2-1 za Prištinu. Dinamo je u utakmicu usao kao vodeci na ljestvici, pun samopouzdanja nakon sto je prethodno kolo na Poljudu dobio Hajduka 2-0, svi su očekivali pobjedu... Međutim Vladan Đukić i Batrovic zabili su za goste i Dinamo, kao Rijeka na Kantridi godinu ranije, spustili na zemlju. Taj dan pamtim što me murija bez razloga ispendrečila na istok stajanju i izbacila van... Imao sam godisnju pa sam otišao na sjever, ali to je dodatno pokvarilo uz potraz Dinama tu maksimirsku nedjelju.

Zanimljivo je napomenuti kako je Priština tu sezonu završila kao posljednja na ljestvici. Pamtimo tu zavrsnicu prvenstva u kosovskoj prijestolnici. Inače stadion u Pristini, danas se zove Fadil Vokrri, se doslovno nalazi 5 minuta hoda od glavnog gradskog korza, spustis se se doslovno s njega na stadion. Igrali su Pristina-Čelik, kada je Čelik u posljednje dvije minute okrenuo sa 2-0 na 2-3 i Sutjesku (nakon 4 godine prvoligaškog staža) i Prištinu (nakon godine više) poslao nazad u drugoligaški rang. To naglašavam, jer je Dinamo u jugoligi ukupan negativan skor imao sa Zvezdom i Partizanom (što je općepoznato) ali od ostalih tzv manjih klubova sa Sutjeskom i Prištinom. I mislim (gotovo sam siguran)  da je sa svim drugim klubovima je bio pozitivan. 

Prvenstva u drugoj polovini 1991 poradi ratnog stanja nije bilo. Osijek je u Donjem Miholjcu igrao prvo prvenstvo protiv Hajduka 28. ozujka 1992, zavrsilo 3-3. Neke oglede Osijek je te sezone igrao u Đakovu, koliko me sjećanje sluzi.

Iduće prvenstvo 92/93 Osijek je igrao u Gradskom vrtu, prvi dio sezone 100%, pamtim kako je Dinamo pred 25 somova ljudi dobio 3-0 u prvom dijelu. Akcija Maslenica je bila krajem siječnja i početkom veljače 1993, to je opet povećalo intenzitet ratnog stanja, te poradi istoga za drugi dio te sezone nisam siguran u mjesto Osijekovog domaćinstva. Netko ce na ovoj zajednici gotovo sigurno znati taj podatak. 

Ovo je točno... Prije početka tog prvenstva Dinamo je vazio za glavnog favorita za naslov, a kao konkurenti su spominjani Zvezda, Hajduk i Sarajevo (koje je uspjelo u posljednji cas spriječiti Sušićev prijelaz u Maksimir). Do tog kola Dinamo je uvjerljivo vodio na ljestvici sa 7 pobjeda i 4 neriješena, i svi su očekivali obranu naslova... Međutim ta utakmica je pokazala slabosti Ćirine momčadi, i da Miloš Milutinović (koji je to ljeto preuzeo Partizanovu klupu od Tome Kaloperovića) ima momčad za najviše dosege, bez obzira sto je crno-bijelima prije početka prvenstva malo tko davao neke izglede. 

Dinamo i Hajduk nisu igrali u Maksimiru prvenstvenu utakmicu godine 1982. Ni kup. 

Sezone 81/82, 7. kolovoza 1981 na početku prvenstva, odigrana je ta utakmica koju spominjete, bez golova.

Sezone 82/83 u prvom dijelu igralo se u Splitu, 2-0 je vodio Hajduk, Dinamo izjednačio na 2-2 (insert iz prijenosa te utakmice, glas Mladena Delića koristio se dugo za jednu reklamu, Bogdanooovviiiić, ništa, sada Gudelj ima šansu, udarac iiiiiiiiiiiii gol....) a u proljece 1983 u Maksimiru je bilo 1-1 (Cerin, Zoran Vujović). Drugi dio isao je direkt i prenosio je (kad smo kod komentatora) Vladimir Anzulovic, najveci dinamovac tada na TVZ.