Mislim da sada nije vrijeme za prebrojavanje njegovih promasenih zicera i losih nastupa. Otisao je iz kluba. Ostvario je mnogo toga u Madridu, dao je takodjer mnogo Madridu. U svemu imaju pozitvne i negativne stvari, ipak, nema potrebe da spominjemo negativne sada jer bih volio da ako nista barem njegov oprostaj od kluba bude u redu. Meni je posebno zao zbog njegovog odlaska iz Madrida jer je obiljezio jednu epohu u klubu, a i za mene samog je jednako poseban kao Raul i Figo. To je napadac uz kojeg sam dozivio mnogo toga, radovao se njegovim golovima i psovao mu sve u promasajima. Odrastao sam uz njega, volio sam tog igraca. Jednostavno sam ga volio.

Kada na nesto naviknes, onda ti je posebno zao kada to nesto izgubis. Higuain je za mene bio poseban, skoro kao Raul i Figo. Sve sto je postigao u Madridu postigao je svojim radom, trudom i karizmom koju je imao. I kako simbolicno, prvi nastup imao je protiv Zaragoze, svoj prvi gol postigao je protiv Atletica... Da, sjecam se te utakmice. Ocekivao sam vise i od njega i od Gaga, barem zbog toga jer su bili najavljeni kao mega-talenti iz Argentine, novi Batistuta i novi Redondo. Medjutim, nije bilo lose, Higuain je imao asistenciju za Ruuda. Sa devetnaest godina je igrao protiv Bayerna u osmini finala, igrao je i to jako dobro na Nou Campu u 3-3 clasicu. Makar je onaj gol protiv Espanyola poseban, uistinu poseban. Istu vecer kada je bilo finalno vecer Eurosonga. 3-1, bio sam zivcanio, bili smo bodovno poravnati sa Barcom i taman sam mislio da je sve gotovo. Ali kada je Pipa zabio, to je bio nevjerojatan osjecaj, skakanje, radovanje, deranje, skidanje dresa... Uz Bernabeu koji se trese, uz iskreno radovanje povrijedjenog Beckhama u VIP lozi, uz Ikera koji prilazi da se raduje, Cannavara koji mase zastavicom i Ruuda koji pokazuje njegov dres publici. Da, imao je jake mentore, Capello, Raul i Ruud... Bolje nije mogao ni pozeljeti. 

Gol u el clasicu nakon 50 sekundi u igri, za 3-0. Prije toga gol u Pamploni za titulu i pasillo. Gol Getafeu u onoj ludoj veceri koja je bila poput nogometne koride. Uz nevjerojatni Bernabeu koji je eksplodirao kada je Pipa zabio za 3-2. Valencia i 2 gola u utakmici bez Ronalda. Mnogo, mnogo, 122 gola zabiti za Real Madrid... To ne moze svatko. Da nije bilo povrede, bilo bi 150 najmanje, ali dobro. 

Dosao je u Madrid kao balavac. Odlazi kao legenda kluba. Naporno je radio, izborio se za prvu postavu, nista mu nije bilo poklonjeno. Uzivao je u klubu, uvijek je davao sve od sebe. Ostvario je svoj san. Jedan je od rijetkih koji se istinski borio za grb, koji nije glumio i pravio grimase, koji nije stajao ukopan nakon greske, koji je mnogo grijesio ali takodjer je uvijek davao sve od sebe da ispravi te greske. Hat-trick nakon Lyona i jos brdo golova kojim smo ostali u borbi za titulu, nazalost (2009-10)... Emocije koje je ispoljavao uvijek su bile iskrene, Ramosov promasaj protiv Bayerna i ono padanje na travu sa suzama u ocima.

Boljeg kluba od Napolija za nastavak karijere nije mogao naci. Navijaci ce ga voljeti, kao i u Madridu, zabijat ce sigurno mnogo golova, i vjerujem da ce postati legenda kluba. Imat ce podrsku navijaca svog bivseg kluba. Imao je san, ostvario je svoj san, zivio ga je. Zivio ga je madridskim plucima. 
Hvala Pipa na svemu.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=roeL2dTI4IE

C/P