otisao sam prosli tjedan na santiago bernabeu, pogledati vitrine najvećeg nogometnog kluba na svijetu i malo je reći da sam oduševljen.
zidovi zaista pricaju price. 3 sata su proletjela u hipu.
u muzeju postoji i jedan mali dio posvećen košarci i razočaran sam da nije spomenut drazen petrovic.
na najgornji prsten se ne smije ići jer postoji ograda, ali balkanac ko balkanac mora otići gore da dobije najbolji selfie;) doletila su mi dva zastitara i morao sam na losem spanjolskom objasniti da nisam terorist.
sreca da nisam ruksak spustio dolje, jer bi mi ga vjerojatno cijelog iskrenuli misleći da imam bombu. morao sam pokazati sve slike koje sam dotad uslikao da me puste na miru. ništa se ne prepušta slučaju..
uglavnom, tamo sam došao kao nekakav ajmo reći simpatizer, iako je to teška riječ, a vraćam se iz španjolske kao dozivotni simpatizer šišmiša iz valencije