Ćirin put u Afriku

I dok su moji prijatelji na Boračkom jezeru pekli rakiju i pili direktno iz kazana, nervozni pred početak utakmice sa Estonijom, ja sam savršeno miran - savršeno miran barem što se rezultata utakmice tiče - sjedio pred televizorom, znajući točno kako će se stvari razvijati.

Znao sam da će Bosna pobijediti Estoniju i otići u baraž za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici, ali nisam u tome miru bio nimalo spokojan. Nisam ni mogao biti, jer znam tačno kako će se stvari dalje odvijati.

Vidim da i vas zanima, pa ću vam reći. Bosna i Hercegovina u baražu će pobijediti Republiku Irsku rezultatom 3:1 i prvi put otići na Mundijal. Slaviće se po gradovima, voda će na Boračkom jezeru gorjeti, i do sljedećeg ljeta cijela će Bosna - dobro, to se tako kaže, neće baš cijela - živjeti samo za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi.

Mundijal za Bosance neće dobro započeti. Iako će Ćiro najavljivati osvetu za Neretvu, Drvar i svih sedam ofenziva, u Pretoriji će teško nastradati od preporođene Njemačke sa 1:4. Na poluvremenu će biti 0:2, u 55. minuti tračak nade vratiće Zvjezdan Misimović, ali će dvostruki strijelac Bastian Schweinsteiger i Miroslav Klose zaključiti utakmicu dvadeset minuta prije kraja. Utakmica odluke igraće se četiri dana kasnije, protiv Čilea - zbog teškog poraza protiv "panzera" i loše gol-razlike, Bosni će praktički igrati samo pobjeda, jer je Čile u prvom kolu pobijedio Saudijsku Arabiju 2:0.

Bit će tvrdo, cijela će Bosna - dobro, dobro - izgristi nokte do laktova, dok konačno u 76. minuti Zvjezdan-Opet-Misimović ne savlada čileanskog kapitena Claudija Brava. Ostalih petnaestak minuta grist će se nokti do ramena, Edin Džeko će u 83. minuti promašiti penal, ali ostat će 1:0 i Bosna će biti pred vratima raja. Punih pet dana pred utakmicu sa Saudijskom Arabijom Ćiro će "galvanizirati" navijače u dalekoj domovini, najavljivaće tri gola saudijskim prijateljima, "isplatićemo im džamije", i kad igrači istrče na teren, izgledaće kao pušteni sa lanca.

Već u osmoj minuti biće 2:0, zabit će Ibišević i Džeko, u 21. će mladi Naif Hazazi smanjiti na 1:2, u prvoj minuti drugog poluvremena Džeko će dati treći, završit će 4:1 i Bosna će biti među šesnaest najboljih. "Prognozirao sam tri gola, i kod 3:1 zabranio sam igračima da postignu i četvrti gol", pijan od sreće govoriće Ćiro nakonutakmice. "Ali, onda onaj mangup Ibišević zabije četvrti i sruši mi koncepciju!"

Sedam dana Bosna će čekati tu historijsku utakmicu protiv strašne Van Marwijkove Holandije, koja se kroz kvalifikacije za Mundijal prošetala sa devet pobjeda iz devet utakmica, a kroz grupu sa dodatne tri od tri, najavljujući novu zlatnu eru nekad velikog "oranja". Niko živ u Bosni neće raditi, staće život, Ćiro će najavljivati osvetu za Srebrenicu, izbiće mali diplomatski skandal, i kad igrači istrče pred pedeset hiljada ljudi na "Nelson Mandela" stadionu u Port Elizabethu, biće jasno da se događa historija.

"Kakva bolan galama?" šeretski će pred utakmicu zvijezda Mundijala Ćiro Blažević komentirati za BBC Sport nepodnošljivu buku koju domaći navijači prave trubeći svih devedeset minuta, na što se žale svi evropski treneri. "Mi smo navikli na to, moji su igrači odrastali pod sirenama za uzbunu".

Kakva će to utakmica biti! Mnogo godina kasnije, Zlatan Bajramović će pričati kako im je Ćiro na poluvremenu, kod 0:0, podijelio nekakve bombončiće od mentola, tic-tac, šta li. "To je cijankalij", rekao im je. "Nema predaje. Ako povedu, progutajte to. Nećemo se predati živi!" U 78. minuti, kad svi već budu čekali produžetke, dogodit će se možda najljepši trenutak prvenstva: Spahić će poslati loptu na lijevu stranu, u prazan prostor, Misimović će kratko podignuti pogled i ubaciti je Džeki, ovaj će je prebaciti na drugu stativu Senijadu Ibričiću, a Genijad će je primiti na grudi, lažnjakom poslati po ćevape i vratara Stekelenburga i kapitena Van Bronckhorsta, pa lijevom mirno plasirati za 1:0.

Slavlje će trajati samo pet minuta, već u 83. Dirk Kuyt će izjednačiti, prvih devedeset minuta završit će sa senzacionalnih 1:1, ali historija - koja se nama, za razliku od Holandije, ipak ponavlja - ponovo će se dogoditi već na početku produžetaka, u devedeset drugoj, kad Genijad Ibričić iz slobodnog udarca sa dvadesetak metara zabije i drugi gol. Zmajevi će izdržati trideset minuta orkanskih napada Sneijdera, Van der Vaarta, Huntelaara i društva, nakon dva sata titanske borbe naći će se u četvrtfinalu, među osam najboljih na svijetu, a Ćiro će nastaviti zabavljati svijet izjavom da je kupio grobnicu u Johanesburgu, gdje nakon finala želi biti pokopan kao bosanski Nelson Mandela.

Nakon povijesne pobjede nad moćnom Holandijom Bosna više neće biti kuriozitet prvenstva, već njegova top-story. Četiri dana kasnije, u polufinalu, čekaće ih Ćirin "stari prijatelj" Diego Maradona. Cijeli svijet te će subote biti prikovan uz televizijske ekrane, pedeset hiljada ljudi pred velikim video-zidom na "Koševu" i sedamdeset hiljada ljudi na stadionu u Durbanu pozdraviće bosansku senzaciju i nasuprot njima posrnule zvijezde Argentine, koja je jedva prošla u kvalifikacijama za Mundijal, u Južnoj Africi još jedvitije ušla u drugi krug, pa tamo sa 1:0 izbacila svjetskog prvaka Italiju.

"Ja da ti budem iskren, jarane, meni se govno stislo kad sam se prije utakmice pozdravio sa njihovim kapitenom Maskeranom i Leom Mesijem. Al' pravo", pričat će kasnije Emir Spahić. "Držim se ja za dupe i gledam u Ćiru, sve mu mašem da moram u ćenifu, a znaš šta on kaže? Kaže Ćiro: Spaho, ne seri!"

Utakmica će biti tvrda, nervozna, pokidana. Sranje o kojemu je govorio kapiten zmajeva Emir Spahić dogodiće se u 30. minuti, kad će zbog glupog faula pomalo prestrogo dobiti drugi žuti karton, i konačno otići u zahod. Iako sa desetoricom igrača, Bosna će izdržati. Šansi zapravo i neće biti mnogo, tek jedan poništeni gol Gonzala Higuaina i velika prilika Zlatana Muslimovića, koji će u drugom produžetku sa linije peterca pucati preko Sergija Romera, prečke, cijele južne tribine stadiona "Moses Mobhida" i Milenijumskog tornja u durbanskoj luci. Sa igračem manje Bosna će herojski izboriti jedanaesterce, biće do tada već puna Hitna pomoć koševske bolnice, a sirene ambulantnih kola zavijat će sablasno pustim Sarajevom.

Dalje će historija pisati ovako: Tevez će zabiti prvi penal za 1:0, Genijad Ibričić pogodit će stativu, Higuain će pogoditi za 2:0, a Ibišević sigurno smanjiti na 2:1. Prepustimo sada historiografiju vrataru Nemanji Supiću. "Na redu je bio Leo Messi", pričat će godinama kasnije Nemanja. "Uzeo je loptu i nije smio da me pogleda u oči. Rekao sam mu: 'Leo, pazi, znam gde ćeš je puknut'. Digao je glavu na brzaka, a ja sam mu pokazao na desnu stranu. Isfintirao sam u tu stranu, bacio se u drugu i odbranio penal". Nakon historijske obrane Džeko će izjednačiti na 2:2, a vrata dženneta Ćiri i "zmajevima" u četvrtoj seriji definitivno će otvoriti Javier Mascherano, pogodivši stativu.

Bosna će gorjeti, Zenica će gorjeti, gorjeće Boračko jezero, gdje generalni direktor BH televizije Nermin Durmo neće moći gledati penale, pa će već petnaest minuta biti pod vodom, zavijaće sirene Sarajevom dok Zvjezdan Misimović bude prilazio lopti, raspast će se zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine kad mu Romero... obrani penal. U petoj, posljednjoj seriji Maradonin će joker, stari Martin Palermo, zabiti za 3:2, Romero će obraniti i Admiru Vladaviću - ne pitajte mene zašto je on pucao, eno vam Ćiro - i tako će završiti jedan lijepi san.

Blažević će, blijed kao krpa, nakon utakmice prići velikom Diegu i reći mu kako se "historija ponovila", Maradona će se mangupski nasmijati, i ona će - ta jebena, usrana povijest - na "Moses Mobhida" stadiumu u Durbanu dovršiti onaj veliki krug započet dvadeset godina ranije, 30. juna 1990., kad je Tomica Ivković obranio Maradoni, a Goicoechea Brnoviću i Hadžibegiću, i kad je na stadionu "Artemio Franchi" u Firenzi tiho - dobro, to se tako kaže - umrla Titova Jugoslavija.

Banjaluka će osvanuti sa grafitima "Gracias Gauchos", a Milorad Dodik će telegramom čestitati tradicionalnim prijateljima srpstva, argentinskom ministru vanjskih poslova Jorgeu Tajani i predsjednici Cristini Fernandez, podsjećajući kako je "veličanstvena pobjeda nad BiH božja nagrada za ustrajnost na međunarodnoj pravdi i nepriznavanju Kosova". Dalje znate i sami, mjesec i pol nakon historijske utakmice u Durbanu osvanuće balvani na cesti Sarajevo - Goražde, i sve će otići u tri lijepe pičke materine.

Za vas, međutim, ima vremena. Sad kad sam vam sve lijepo nacrtao, na vama je da prodate kuću i auto, odnesete sve u kladionicu, pokupite pare i započnete svoju privatnu, mirnu historiju. Za taj novac može se kupiti lijepa kuća u Švicarskoj, ima i tamo odlična reprezentacija. Zna Ćiro, bio je i njima selektor.
Boris Dezulovic