Organizacija za Maltu je pocela nekoliko sedmica prije polaska, prijavilo se mnogo vise ljudi nego sto smo se mi nadali, stime da od Beca do Malte ima 2500 km u jednom pravcu, sto znaci 24 sata voznje do Sicilije, 30 Minuta prvi trajekt od Italije do Sicilije, onda 2 Sata voznje kroz Siciliju i nakon toga od Pizza do Malte jos 4 Sata sa drugim Trajektom.
Trebali smo da krenemo iz Beca u Cetvrtak u 19:00 sati ali je nas vozac rekao da krenemo u 21:00 sat. Krenuli smo na vrijeme put je prosao bez nekih poteskoca osim da je bilo puno Baustela u Italiji koje su nam oduzeli najmanje dva sata i bilo je jako puno dosadnih kamiona koji nasem soferu kosto on kaze nisu isli na ku**c vec na tri ku**a. Put je bio jako dalek iza nas ostaje Bec, Graz, Udine, Venecia, Bologna, Rim, Napoli, dolazimo na kraj cizme ukrcavamo se na prvi trajekt kojim se vozimo do italije, jako smo umorni ali nas adrenalin puca blizi se ta Malta. Na Trajektu se zadaju pjesme Ubi Ubi zabare, Bice gusto bice nula dva, Bosna je Sampion, vijore se zastava Bosne.
Ulazimo u Siciliju..
Ulazimo u Siciliju u Messinu oko 19:30 i nastavljamo put ka Pizzu nekom gradu Sicilije koji je kako kaze nas vozac najblizi Malti i sa kojeg Trajekt krece u 21:30 prema Valetti. Stizemo tamo oko 00:15 i gledamo u daljini mora kako se odaljava Trajekt. Tu nastaje vec nervoza, prilazimo ljudima koji su neprijatni odvratni, koji negovore niti jednu rijec Engleskog, ili Njemackog jezika nekako se rukama i nogama sporazumjevamo kako vise nema Fere iz tog mjesta sve do Nedelje kako iz nekog Drugog grada 200 km ima Informacija i tamo se mozemo raspitati za dalje. Odma onako umorni sjedamo u Autobus i krecemo u taj grad. Stigli smo opet nakon nekih dva ipo sata voznje i primjecujemo da se te Informacije otvaraju tek u 08:00 sati ujutru. Tu odma pored te ustanove smo legli na klupe, u Autobus, u Bunkere gdje idu koferi od autobusa gdje smo spavali nekih 2 sata. Stime da smo imali prekid jer su nas napali neki Sicilijanski Kerovi (Avlijaneri, Kanaldzije, i Kontenerasi) ali smo ih vrlo brzo otjerali kamenjima i nastavili da spavamo. Ujutru smo prvi usli u Info Ustanovu i imali odma sa starta razlog za optimizam jer nam je ta zena rekla da Fera stize u 08:30 sa malte, ugledavsi taj brod pocela je pjesma, vriska slavlje, koje je nazalost trajalo nekih 15 minuta kapetan broda nam je rekao da brod tek oko 20:45 krece nazad za Valettu.
Tu nastaje najveca kriza..
Labirint iz kojeg izlaza nema. Pitali smo odma tog kapetana dali bi nas privatno vozio same, da bi mu mi platili vece para on odbija odma. Odlucili smo da odemo na Ajrodrom i da potrazimo tamo srecu. Nakon dva sata stojanja na Ajrodromu morali smo da podnesemo sljedeci poraz jer su bila samo dva mjesta za Maltu i jedan jedini let u 17:00 sati. Pokusali smo da iznajmimo privatni Jat ali to Subotom nije moguce radi neke ustanove koja neradi. Nismo se htjeli predavat poceli smo da pitamo Taxiste, Ribare, Mornare, Klosare, Mafijase, isli smo od covjeka do covjeka nudili smo im do 2.000 Eura samo da nas prevedu preko, ali za nase cisto zaprepastanje je svaki odma odbijo. Krecemo nazad za Messinu najvecu luku Sicilije da tamo potrazimo nasu zadnju srecu, tu stupamo u kontakt sa nasim Fudbalskim Savezom, koji pokusava sve da nas prevede preko, salju nas u Policiju, da tamo pitamo, salju nas kod privatnika, salju nas u sve agencije koje sve odma odbijaju. Tu smo morali da podnesemo poraz, dali smo sve od sebe i vise od toga, ulozismo pare trud, zalagenje sve za sta za nista.
Najveci poraz za jednog vatrenog Navijaca,podnosi svaki od nas jako tesko,vrlo smo razocarani,nastaje medjusobno kopkanje, davanje krivica od covjeka do covjeka, ali se to smiruje! Prelazimo nazad u Italiju sa suzama u ocima, i odlucujemo da trazimo televizor da makar gledamo utakmicu. Stajemo na 2 benzinske koje ne prenose utakmicu, ulazimo u neki veci grad cije ime neznam ali je bio velik poput Sarajeva pitamo ljude koji nas salju u Holiday Inn hotel. Tamo dobijamo tipu da trazimo pomoc u kladionicama sto i pokusavamo. 19:15 pocetak utakmice mi trazimo kladionicu, telefon zvoni jedan nula za Bosnu u nama kuha, nervoza dolazi do maximuma prekipljuje mozak, nalazimo neke sanere koji nam garantuju da u centru ima jedna Pizzerija u kojoj ima utakmica, pratimo ih ostavljamo autobus ulazimo sjedamo i tu nastaje jos jedan poraz i onaj zadnji samar utakmice NEMA, jednostavno nam ta utakmica nije bila sudjena. Jako Jako tesko sjedamo poslje Pizze u autobus i krecemo prema becu, provocirajuci i sukajuci sami sebi uz pjesmu "Niko vise samo Belaj Boys" uz pjesmu nasem vozacu ne ko prije "Reso Fisihella" vec "Reso Montero", podjebevajuci drugog vozaca koji je non stop trazio neke precice "Tahir Precica"
30 km nas je djelilo do Malte i zato je za mene i nas ovo najveci poraz u isotriji Belaj Boysa!
NEZELIMO OVO NI NAJVECIM NEPRIJATELJIMA!