Vrlo zanimljivo je govorio Tomislav Ivić za Novi list u svezi reprezentacije.

Kad se formirala reprezentacija za kvalifikacije za EP 1996. Blažević je htio u repku gotovo sve igrače iz Hrvatske lige. To Ivić ne govori, ali lako je zaključiti razloge tome, a to je radi prodaje tih igrača. Dalje, Ivić kaže kako je uspio pobijediti s prijedlogom da repku moraju činiti igrači koji igraju u najboljim europskim klubovima i tako je uglavnom do danas. Naravno bilo je iznimaka i prije i danas.

Zanimljivo kako Ivić klasificira našu i inozemne lige i igrače, te igrače koji mogu igrati u reprezentaciji.

Za HNL Ivić smatra da je čine igrači s kvalitetom srednje škole (nogometne). Po meni srednja škola bi važila samo za igrače Hajduka i Dinama, a ostali su osnovna škola.

Igrače koji igraju u jakim inozemnim ligama Ivić smatra nogometno fakultetski obrazovanim.

A one, koji se svojim znanjem, sposobnostima i rezultatima uzdignu iznad fakultetske spreme da zaslužuju magisterij, ti jedino zaslužuju i igrati u državnoj reprezentaciji.

Slijedom navedenoga, ne može tek tako igrač sa srednjom spremom doći u skupinu onih koji imaju magisterij, pa čak i doktorat nogometni, i da ih se gura u državnu reprezentaciju.

Malo slobodno sam interpretirao Ivića, uz napomenu da sam točno naveo njegovu klasifikaciju po spremi i ograničenja koje on navodi.

Omogućavanje srednjoj spremi, pa čak i onima s osnovnom nogometnom školom, da bez potrebnog iskustva i rezultata na međunarodnom planu,rade poslove koje trebaju raditi magistri i doktori je najveća ludost ili glupost.

A takve stvari stalno rade naše novine veličajući naše srednjoškolce dok još nisu sposobni ni za fakultet, jer ne mogu položiti prijemni ispit (potpisat ugovor) kod nekog jačeg stranog kluba.