Savage_Garden je napisao/la:
Prvo, imali smo sanse. To sto za tebe nije sansa situacija u kojoj je sekunda odlucivala da li ce Pantelic postici gol ili golman preseci, ili kad je Kacar ostao sam ispred gola ali je hteo da doda, i jos par opasnih situacija kao Vidicev udarac glavom posle kornera itd... to je druga stvar.
Drugo, pobedili smo 96. Argentinu 3-2, i pobedili smo Cesku 3 puta, od toga 2 puta kada su bili vicesampioni evrope tako da mi je te price preko glave. Imamo sa Spanijom 3 neresena, sa Italijom 2 neresena, sa Portugalom 2 neresena, sa Nemackom nereseno, sa Brazilom nereseno sto ce reci da ni nas nisu tako cesto dobijali, uostalom ovo nam je prvi poraz u kvalifikacijama za SP posle 15 utakmica. Zaboravlja se da smo na EP 2000 vodili protiv Spanije do 90-og minuta pa primili 2 gola u nadoknadi, da smo na SP 98 imali 2-0 protiv Nemaca, da smo na tom istom SP razbili Holandiju igrom ali promasili penal i primili gol u 90-om. Dakle odigrali smo gomilu izjednacenih utakmica sa najjacim ekipama, uglavnom je zavrsavalo nereseno ili smo gubili nesrecno u zadnjim minutama, uz nekoliko katastrofa.
Mi moramo da prihvatimo cinjenicu da nismo fudbalska elita. Niti imamo jaku ligu, niti imamo desetine svetski poznatih igraca... Mi smo jedna mala zemlja koja proizvodi dosta dobrih talentovanih igraca i treba da radimo na tome da postignemo kontinuitet odredjenih rezultata. Svakako da posedujemo odredjeni kvalitet ali nam fali i malo sportske srece. Hrvati su jedva otisli na SP 98 pa su tamo bili treci, a mi smo razbili Madjare 12-1 u barazu da bismo primili gol u 90-om minutu osmine finala, a imali smo ekipu i za sam vrh. Kazahstan nam 3 puta sutne na gol i daju 2 gola, mi sutnemo 20 puta i damo 1 gol, i na kraju ne odemo na EP zbog tog poraza. O tome pricam, za sportski uspeh potrebna je sreca a mi je do sada u fudbalu nikad nismo imali.
Vidi cijeli citat
Svo tvoje pisanije je u stilu "da je onaj ono pogodio, da je onaj dodao ili da je onaj potrčao, onda bismo pobedili!" Šta bi bilo, kad bi bilo! Podsećam još jednom, utakmica se igra 90 ili 120 minuta. To što smo vodili protiv Nemačke 2:0 na SP (drugi gol je bio poklon gol njihovog golmana, to se isto valjda sećaš?!), apsolutno ništa ne znači, jer se piše konačan rezultat! Govorio sam o pobedama nad najjačim selekcijama, a ne nerešenim rezultatima. Da li si zaboravio 1:6 protiv Holandije ili 0:6 protiv Argentine i poslednje mesto na SP?!
Baš sam hteo u prethodnom komentaru da napišem da se pobede nad Češkom ne računaju jer Češka nikada nije bila svetski prvak i nema kontinuitet učešća i rezultata, kao što je to slučaj sa reprezentacijama koje sam naveo. Nećeš valjda porediti Češku sa Nemačkom, Italijom, Argentinom, Brazilom?!
Nešto se ne sećam te pobede nad Argentinom, ali je sigurno bila u prijateljskom susretu i ko zna u kakvom sastavu je nastupila Argentina. Ako ti nije problem, ostavi ovde relevantan link ili navedi tačan datum odigravanja utakmice, strelce i sastave reprezentacija.
To pozivanje na sreću i sudije je priča koja se ponavlja od razmontiravanja SFRJ. Kada toliko dug period koristimo nefudbalske razloge za objašnjavanje neuspeha, to je izraz kompleksa i upornog odbijanja da priznamo istinu da smo drugi ili treći fudbalski rang Evrope! A kada to budemo konačno priznali i shvatimo naše mesto u fudbalskom svetu, moguće je nešto uraditi!
Naravno, u ovakvoj igri gde jedine šanse stvaramo posle kornera ili nakon nekog odbitka posle "bunarenja" u šesnaesterac, stvorili smo hipersenzibilnost, pa nam se svaki ulazak našeg igrača u protivnički šesnaesterac odmah učini kao kolosalna šansa! To što komentator RTS-a vrišti kadgod neki naš igrač priđe šesnaestercu, ne znači da je u pitanju prilika za pogodak.
[uredio etno-expert - 12. rujna 2008. u 19:11]