Serie A uz nedeljni ručak / Roma - Genoa 2:0

Roma i Genoa nastojale su svekolikom gledateljstvu uljepšati ovaj nedeljni ručak, a koliko su to uspjeli zavisi prije svega od gledateljevih preferencija. Nogomet koji se igrao na Olimpijskom stadionu teško da je bio za neku veću ocijenu. Sastave timova, taktičke formacije, kao i dosta relativno bitnih statističkih podataka možete pogledati na http://goo.gl/OJykev.

Rudi Garcia mudro sijedi na udobnom stolcu i gleda kako najlakše da preživi. Formacija je manje više uvijek ista (433), samo je raspored snaga drugačiji. Astori u zadnjoj liniji je upitnik, Florenzi na desnom beku zanimiljivost, a od Ibarba nikako da vidimo poštenu utakmicu. Garcia je u ovoj utakmici imao dva vidljiva plana kako da napadne protivnika.

Prvo, Roma igra od golmana, De Rossi se vraća po loptu, ulazi među stopere i tu je sve po standardu, ali onda ne slijedi neki kratki pas, već duga lopta na krilo ili bolje rečeno na jednog od napadačkog trojca, često u kanal. U prvih sedam minuta to su probali pet puta, u prvih 15 minuta imali su najmanje 10 dugih lopti. Zašto? Genoa je statistički jako loša u duel igri, a dugom loptom kreiraš duel igru, između ostalog, kreiraš i mogućnost za kontra presinga, a Genoa je ekipa sklona individualnim greškama u zadnjoj liniji. Znači Garcia je dobro pripremio utakmicu, još da De Rossi nešto može i pogoditi tom dugom loptom, sreći ne bi bilo kraja.

Prvu priliku Roma ima u 25. minuti. Pjanić je u jednoj tranziciji našao Gervinhoa na lijevom krilu, ovaj istrzao beka, vratio povratnu loptu na natrčavajućeg Nainggolana koji odlično tuče, ali Perin dokazuje vrhunski talenat.

Drugi plan domaćih je probati biti opasan kroz tranziciju, ali tu imaju jedan veći problem. Tranzicija nije samo trčanje, zahtjeva dosta koordinacije i pravodobnosti. Kod Rome se vezni igrač presporo oslobađa lopte ili mu se krila loše otvaraju. Tako smo gledali par akcija u kojima De Rossi ili Nainggolan s loptom galopiraju kroz sredinu terena, što naravno nije učinkovito ako to ne prati rad ostatka tima.

1-0 Doumbia (35. minuta) Ako već sam nisi sposoban zabiti iz tranzicije, ako sam pogriješiš u predaji, onda je dobro da ti protivnik pomogne i pogura te prema golu. Tačno to je Genoa napravila kad je jedan ranije opisani Nainggolanov očajnički pokušaj tranzicije i lošu predaju dobro pokrivenom igraču, dobrodušno poklonila Doumbiji koji je to bez većih problema zabio za vodstvo.

Genoa je na ovo gostovanje došla u modificiranoj formaciji. Gasperini obično forsira zadnju liniju s tri igrača, ali najveća slabost takve obrane je igra protiv ekipa koje igraju s kriliama i tri uslovno rečeno napadača. Tako je ovaj put postavio 433, imao kvalitetan blok ispred odličnog Perina od dvije linije sa 4 i 5 igrača, znao izgledati i kao 4141.

Garcia je u drugi dio ušao s namjerom da rizikuje minimalno, te tako posjed lopte u mnogome darovao gostima. Genoa bi više voljela čekati i prijetiti iz tranzicije, nego držati loptu i napadati na zonu Rome. Gosti nisu imali rješenja na postavljenu obranu, najčešće su nastojali izvući Romu što je više moguće, ali su u daljim fazama napada upadali u probleme. Romi su najviše problema napravili iz prekida, posebno je jer golman domaćih Morgan de Sanctis imao jedan od onih dana gdje samo nebu može zahvaliti da protivnik nije zabio iz neke njegove loše procijene.

S posebnom pažnjom sam gledao Miralema Pjanića i nisam vidio neku posebno dobru izvedbu najboljeg igrača reprezentacije Bosne i Hercegovine. Roma koja se drugi dio većinom branila, a u prvom dijelu obično preskakala vezni red nije najbolje mjesto i vrijeme da Pjanić pokaže ono najbolje što ima u svojim nogama. Nova sezona i eventualna i najavljivana promjena sredine možda donesu novu vrijednost u njegovoj karijeri.

2-0 Florenzi (92. minuta) Već je sve bilo gotovo kad je Florenzi oduzeo jednu loptu na sredini Romine polovine te onda se sjurio nekih 70 metara po svojoj desnoj strani i efektno poentirao. Florenzi je jedini danas u Romi izgledao optimalno.

Nedeljni ručak je tako prošao, Roma je uzela vrijedna tri boda. Genoa se kući vratila praznih šaka sa saznanjem da za uzeti bodove na strani nije uvijek dovoljno naletiti na skromniju izvedbu domaćih, nekad je potrebno nešto i uraditi konkretno.