Iz nogometnih razloga normalno da nema govora, no po cjelokupnom doživljaju meni koji iako s jakim ITA korijenima ne gotivim Talijane generalno ni u sportu(čast iznimkama, Janiče)niti su mi njihovi tifosi pri srcu, no Derby della Lanterna Genoa Sampdoria među najjačim mi je na svijetu!
Uvijek vatreni dueli, malo su jedni u padu, drugi u uzletu, Serie A, Serie B, no baš je neka posebna aura između njih. Genoa cyclone, Luigi Ferraris stadium(kultan i po divljanju stanovitog Bogdanova i Srba te navijačini Torcide Spalato, a prije tog obračuni s karabinjerima i razmjena tifoso za pendrek) i solidan nogomet, hbg.
Sampdoria je prošla u kupu na penale kao gost, slavlje kao da je Scudetto, vidi im se na licima da su skoro šokirani iako igraju neloše na početku sezone, rezultat ih ne mazi u Serie B, a veći dio dvoboja su bili proaktivni, no u zaostatku protiv trenutno dosta kvalitetnijeg rivala da bi uspjeli poravnati. U sudačkoj nadoknadi su "zaradili" isključenje budući da je suparnički igrač jurišao ka golu, a stizalo ga nekoliko pojedinaca od kojih ga je S Romagnoli pokosio u stilu Šimunića, no nakon očajno izvedenog slobodnog udarca sastav Alberta Gilardina nije mogao eventualno iskoristiti prednost igrača više pošto produžetaka nema već se odmah išlo na raspucavanje s 11m.
Vratar domaćih imao je zadnji penal na rukavicama, izmigoljilo.
Miki Badelj kapetan dugogodišnji poslovičnom uredan i drži uzde igre, zamijenjen taman prije nego su kapitulirali, ušao Bohinen koji se potuca vamo tamo umjesto da lijepo dođe u neki veliki Srpski ili Hrvatski klub. S druge strane, dalmatinski stasiti stoper Vulikić u veoma kratkom roku od smucanja u Solinu i Dragovoljcu iz osmog plana do prvotimca velikog kluba.
[uredio Dinko Bilich - 25. rujna 2024. u 23:30]